Sedeli bismo jos tu, ali, cekaju nas prijatelji (onaj Grk i njegova "nasa" devojka) ...pozvani smo na rostilj kod njihovih prijatelja...e, da bismo to sve stigli, pozdravljamo se sa Dinom i njenima, hitamo u hotel, da se osvezimo, presvucemo i stignemo na vreme...tajming nam je odlican! Samo sto smo zavrsili sa spremanjem, stize poruka da i oni malo kasne...gde da dodjemo...idemo na plac na izlazu iz Limenarije...veliko dvoriste, 30-ak ljudi unutra...tu je harmonika, buzuki, mladici koji pevaju ...odmah nam uvaljuju vino u ruke...upoznajem jos jednu nasu devojku udatu za Grka! Boze, koliko li ih je?!

Sedimo i kuliramo tu sat-dva...pocinje da pada mrak, vec je dobrano zahladnelo....Zoki mi daje znak ocima da bi krenuo...i meni je hladnjikavo, umorna sam...zudim za krevetom...pozdravljamo se i dogovaramo da se, eventualno, kasnije nadjemo u Limenariji...jos nismo ni stigli do Pefkarija, stize mi poruka od one moje male Slovakinje, koja zna da dolazimo na Tasos...pita da li smo stigli i kada se vidimo...kako svima objasniti da smo tu samo do "sutra u isto vreme"?! Realno, na Tasosu smo bili 25 sati! Poslednjom snagom saljem poruku da se javljam ponovo oko 22 h...bacam se na krevet! Toliko mi je hladno da se pokrivam debelim jorganom, pa cebetom...cvokocem i dalje, a sve vreme zmurim...bas me je umor sustigao! Neko vreme se vrpoljim...i dalje ne mogu da se zagrejem...gazdarica hotela, simpaticna Rula, rece da ce ukljuciti grejanje...imamo radijatore u sobi, ali oni su jos uvek hladni kao led....kada mi se priblizila "moja licna grejalica",

, u roku od odmah, izgubila sam svest...prubudila sam se , na kratko, oko 23 h...bacila pogled na telefon, videla da imam propustene poruke...saljem i ja jednu, pitam hocemo li sad da se vidimo...ali, moja Slovakinjica vec spava...oni su "zaglavili" prethodne noci ...naravno da su mi slali poruku da pitaju sta cemo...ali ja sam spavala kao top...okrecem se na drugu stranu, tonem u san...