Drugari!Malo smo stali na noge. Šta da vam kažem!? U Irskoj je sve zeleno...

Ako kažeš "k" odmah se javi "iša"! Njima je kiša normalna skoro svakodnevna pojava, i zato im je trava debela i zelena. Ko što je u severnoj Africi svuda pesak, ovde je svuda trava.
Grad u kom smo bili je južno od Dublina na oko 20 km, tako da im to dodje kao mesto za vikende. Obala je oko kilometar ipo krupnog šljunka, sa vrlo lepim šetalištem.

Sam gradić je ( nama ) nezanimljiv. Ima lepih, starih kuća a sve ostalo je kao u svakom našem manjem mestu. Jedino im je standard neuporedivo veći. I, naravno, čistoća.
Sa onog urbanizovanig šetališta prelazi se u šetalište-stazu uz more oko Greystone klifa. Ta šetnja je leti prijatna, a mi sada nismo ilšli. Stigli smo do zavijutka i slikali panoramu...

Uglavnom smo išli zbog jubilarnog rodjendana našeg prijatelja, a karte smo nabavili mnogo ranije preko low cost-a. ( Od Beograda do Pariza 5.600, a od Pariza do Dablina 19 e. ) Nije malo, kad se sabere, al' prijatelj je prijatelj!
Kao i uvek, najteže nam je pala vožnja sa leve strane! Prelazak ulice može da bude poguban! Al' preživesmo!
Išli smo samo jednom u kafanicu.

Vredan narod, disciplinovan i dubokim osećajem za tradiciju. Oni ne ruše staro, nego popravljaju i čuvaju. Naravno da ima puno novog i modernog, ali se tradicija oseća gde god da odete. Šta da vam kažem, ima šta da se vidi i doživi u Irskoj, ali ima mnogo lepših mesta u Evropi u kojima smo bili.