Osvanu dan za izlet...u 9 h je bio sastanak ispred "Potamaki" hotela, gde je i bus stanica za grad Krf...iako je Krf na 12 km odatle, putovali smo 2 i po sata, jer su 3 agencije skupile putnike za taj izlet...i, dok smo sve pokupili...

...iz busa su nas istovarili kod Stare tvrdjave, u luci, odakle smo malo prepesacili do broda, koji nas je odvezao na ostrvo Vido...o cinjenicama necu pisati...svako moze sam da nadje na netu...mogu da kazem da je potresno, emotivno...do ostrva se putuje desetak minuta brodicem...do njega nas je ispratila muzicka pratnja- "Tamo daleko", "Pukni zoro" i stihovi "Plave grobnice", koje je recitovao Dragan Nikolic...nekada davno...na brodu je vladala neka svecana tisina...cule su se samo ove pesme...
Pre iskrcavanja receno nam je da imamo sat vremena na ostrvu i da nas brod tacno u odredjeno vreme krece nazad...ko ne stigne na njega, morace da se snadje za povratak i da nas kasnije nadje u gradu.
Kolona se polako kretala ka Muzej-kosturnici...jeziva tisina...a u njoj, neverovatno, posle mnogo godina, osetih onaj miris mora, koji pamtim iz detinjstva- miris soli i cetinara, one zemljane staze posute borovim iglicama...ispred mauzoleja vodic Marija nam je ispricala istorijske podatke, vezane za taj period Velikog rata i stradanja nase vojske i naroda...

...a onda smo imali slobodno vreme, da udjemo u mauzolej, prosetamo, obidjemo krst i mesto na kome su sahranjeni prvi preminuli na ostrvu...rekla nam je da je to ostrvo, koje je sada zeleno i pod sumom, bilo skoro potpuno golo, go kamen, u vreme kada je nasa vojska tu boravila...pokazala nam je mesto na kome se nalazila "plava grobnica", mesto sa koga su preminuli spustani u more, na vecni pocinak...slava im!

Kada vise nije bilo mesta gde mogu biti sahranjeni, more je primilo umrle ratnike...






