A što se tiče spajanja-nespajanja vikenda uz dane godišnjeg....
volela bih da mogu uvek da spojim
Volela bih da mogu da se "odmorim od odmora" bar 1 dan po povratku, ne zbog psihičkog udara jerbo sam blago autistična pa mi ne smetaju nekave "emocije"

, ali odmaranje fizičko počelo da mi treba posle putovanja.
Promena fizičkog mesta na planeti, pogotovo ako podrazumeva i promenu nadmorske visine, zna da bude šok za organizam, ma koliko mi to primećivali ili ne.
Međutim, Vladin argument racionalnog trošenja sirotinjskih 20 dana odmora jeste jedan od bitnih faktora. A uglavnom su povoljne varijante letova i/ili prevoza nekim utorcima i četvrtkovima

, tako da...
Pri svemu tome, srećni smo što možemo da putujemo, jer i faktor para nije uopšte zanemarljiv.
Bila neka studija o različitim aspektima siromaštva kao društvene kategorije, gde reče taj pametnjaković da su za zemlje tzv razvijene kriterijumi obuhvatili i elemente kao:
da li (u odraslom dobu) znaš da plivaš
da voziš bicikl
znaš li neki strani jezik
da li sviraš neki instrument
da li putuješ za godišnji odmor
da li putuješ van svoje države
Pretpostavljam da je sve ovo za neku fiktivnu "srednju klasu" stanovništva...
U svakom slučaju, ja bih (pristrasno) dodala ovde i neko pitanje u vezi broja knjiga u kući, ili štagod već vezano za čitanje, ali kontam da je to ipak lična preferencija
Ne znam što sam vam sve ovo ispričala, al, štoreko Lane, ne može da škodi, a onda valjda koristi
