milenaidaki je napisao:
pefkari je napisao:
Evo ga milic nas, juce...pre operacije...ovu kragnu je morao da nosi, da ne bi lizao ranu i pokidao konce...

Kako je kuca?

Pošto više volim mačke, tako nekako više volim i male kuce, ali pod uslovom da nisu prgave. Velike pse volim samo iz daleka!

A ja volim sve- i velike i male...samo se velikih bojim, jer mogu, zbog nezgrapnosti, da te povrede, cak i kada to nece!
A ovo je bas onako kako mu i ime kaze- TOY pudla!
Nikad necu zaboraviti...a to sam vam i pricala...mozda i vise puta....

...bas ubrzo posto ga je snajka dobila...mi se vracamo sa puta, mozda bas sa Tasosa...deca dosla da izluftiraju stan i da nas sacekaju...pre nego sto smo stigli, sinak onako oprezno upita da li bismo imali nesto protiv da dodju u stan sa kucom...ovom malenom...Zoki je rekao "ne"...medjutim, prilazeci vratima, cujemo lavez i grebanje po vratima...u prvi mah mi ne bese pravo sto se oglusise o ono "ne", ali kad se vrata otvorise i kad sam ga ugledala- razoruzao me je "na jedan"!

Toliko da sam bacila sve iz ruku i bacila se na pod...

A on, veseljko, od radosti nije znao sta ce...Zoki ga je "gledao popreko" i na njega je lajao i nije hteo da mu pridje!
Kad je "dobio sina", a to bese oko mog rodjendana, pre par godina, snajka i prija su smislile da ga lepo upakuju i da mi ga poklone...

....ali, opet smo naisli na ono "ne"...i tako...hocu da kazem- volim malog Lekija i srce mi se cepa kad slusam kako se sad svi pate!
