Za kraj ove balade o Grofu Drakulesku, umesto zaključka evo jedna davna vinjetica iz jednog sela s kojim imamo izvesnih porodičnih korenskih veza... “po babine linije”
Selo se zove Radojevo (po narodnom heroju iz Drugog rata, pre toga beše Klarija, a još ranije Peterda), i nalazi se na današnjoj našoj granici sa Rumunijom, a s one strane grane je atar rumunskog grada Žombolj/Hatzfeld/Jimbolia. U neka ranija vremena, sve je to bila Ugarska. Elem, ta priča iz davnine je o događaju koji je prvi zvanični istorijski zapis izvesne pojave (igde u svetu), a ide ovakooo
U julu 1732. major Faredi – Tamarski je po naređenju princa od Virtemberga poslat u Radojevo, (tadašnju Peterdu) da ispita smrt 11 meštana koji su umrli u januaru i februaru te godine. U njegovom izveštaju koji se danas nalazi u Bečkim arhivima navodi se da su meštani tvrdili da su žrtve vampira po imenu Miloš.
U toku svog života Miloš je, saopštava major Faredi – Tamarski, važio za neku vrstu vrača. Činjenica da je držao pticu koju je naučio da govori i da je uhvatio i pripitomio vuka, koga je potom držao kao ljubimca – potvrđuju njegove magične moći. Faredi – Tamarski je pokušao da ubedi meštane da vampiri ne postoje, međutim, posle nekoliko rasprava zaključio je da nisu spremni da prihvate njegove argumente, pa je odlučio da ekshumira nekoliko pokojnika. Iskopavanje je počelo od Miloša, koji je bio sahranjen 15 meseci ranije. Kada su uklonili zemlju i podigli drvenu ploču koja je pokrivala mrtvaca, Milošev leš je izgledao potpuno netaknut, a oči su mu bile širom otvorene, uprkos činjenici da mu ih je njegova žena zatvorila nakon smrti. Tanak mlaz krvi mu se lagano slivao iz usta, a krvi je bilo i na drvenoj ploči ispod leša, kao i na zemlji ispod ploče.
Pošto su to meštani zahtevali, major Faredi – Tamarski je naredio da se leš probode kocem. Zatim, iz straha da će meštani opet iskopati vampira po njegovom odlasku, naredio je da se leš prelije ugašenim krečom, pre nego što se ponovo zatrpa grob.
Na saslušanju rođaka 11 žrtava, doktor je saznao da su uglavnom umrli u roku od šest do deset dana, jednostavno – kopneći. Noću su imali strašne košmare, a nekoliko njih imalo je plavkaste belege na vratu.
Faredi – Tamarski je tada odlučio da otkopa i grobove žrtava. Njih osmoro izgledali su kao obični leševi koji su se normalno raspadali, a dvoje su bili dobro očuvani iako su im ruke i noge bile ukočene i nisu se mogle pomerati dok je poslednja žrtva, žena, izgledala kao da spava.
Ne znam da li se zvala Mina
Da, da, narodna mašta, folklor...
Zna narod da je glog prava stvar za srce: čaj od bobica i lista za “ovostrane”, a za one druge... kolac od istog
Eto da pomenemo da prvi zabeleženi vampir ipak nije bio Rumun, već Srbin
Pa čisto da primite k znanju...
ako imate problem da zaspite (zbog nemira) u noćima punog meseca...
možda nije u pitanju anksioznost nego genetika?