|
Drage građanke i građani RP ja sam kriv što V.V.P. nije svratio u našu kafanicu. Malopre sam došao sa informacionog razgovora (valjda se tako zove kad ti ćutiš a oni ti postavljaju hiljade pitanja bez smisla i logike) Evo kako je to bilo: Kišurdača, koja je padala noć i jutro pred paradu, je uspešno prekinuta tako što su oblaci zaprašeni. Oko 14h je vedro nebo ponovo potamnelo. U štabu za vanredna zaprašivanja shvataju da su napravili kobnu grešku tako što je koncentracija PR-DE (prah - dnevna emulzija) toliko razblažena da je dejstvo sa 12h skraćeno na 4h. Kreću frka i panika. Tada mi zvoni telefon i zemo, koji radi u štabu, mi uspaničenim glasom saopštava da Baneta, koji je trebalo da upravlja migom, ni KGB nigde ne može da pronađe. Iz ruku mi poispadaše Cicini ćevapi i lepinja i luk. Katastrofa! Kićo, šta da radimo? Ajmo brzo u Batajnicu pa ćemo već nešto smisliti. Dolazimo tamo, mig dvosed parkiran na pisti. Pomislim ja superiška što je dvosed, idemo i Kića i ja, kad ono međutim. Zbog mog volumena (ne kose) može samo jedan. Na osnovu toga što sam u JNA u Golubovcima jednom gledao kako peru miga-21 odluka pada da meni daju 29-tku. Kratka obuka : kad poletiš zauzmi kurs 30. popenji se na 1800m i krstari na relaciji Baranda - Plandište. Kad ti javimo ideš do Padinske Skele, zauzimaš kurs 180, pritisneš narandžasto dugme i hvataš krug oko NBG i pravac baza. Ok? OK. Poletim ja, Baranda-Plandište-Devojački Bunar- Baranda-... Početak parade kasni, meni dosadno, a dugmića u kabini koliko oš. Ja prstićem na zeleno, mig izvede kobru, ja crveno ono zvono... Jaaao, kad sam tad krenuo po dugmićima... U jednom trenutku vidim ja nešto mi čudno, iznad glave mi ravnica, blinka u kabini 3G, al reko neka, kad Baćuške trpe i 6G mogu i ja tričavih 400kg. Leti mi po kabini presvlaka, crveno-beli šal... al meni super. Baš tada mi radio vezom javljaju da sam iznad Besnog Foka i da zauzmem kurs 175. Ja u onom zanosu pogledam levo, pogledam desno kad sve belo od rezervne trik majce koja mi je ispala iz kese i zalepila se za kacigu. Da miga vratim u "normalu", oš kako da ne, da nako naglavačke promenim kurs, oš kako da ne... Kud ću šta ću ja po narandžastom dugmiću i palicu u levo, avion u desno... Više se ne sećam ni kad ni kako sam se našao na vršačkom aerodromu gde sam bio na propitivanju do jutros. Znam samo da su agenti u toku razgovora javili nekome da slučajno ne svraća u kafić PUS... Dobar dan !
_________________ Kad popijem koju u kafani ondak pričam ono što mislim trezan.
|