Milena, pu-pu, daleko bilo!
Daco, drago mi je da je cera dobro, a za savet ne znam sta da ti kazem...ok da odlozi hranu, da ne bi mamila kuce....ali, mislim da nije dobro da bezi....jer, zivotinje osete strah i "slabost zrtve", tako su mene ucili.... a evo da ti ispricam kakvo je bilo moje iskustvo....do nekih 18 godina sam se jako plasila pasa...macaka- ne, ali pasa-da! I onda sam samo primetila da ih se vise ne plasim!

Znala sam da predjem na drugu stranu ulice kad uocim psa na 500 m udaljenosti! Da ne verujes! A nikada nista lose nisam dozivela vezano za njih!
Kada sam imala 20-21 godinu, cuvala sam jedno dete...zima...tada prigradsko naselje....sneg.....led.....6 ujutro, mrkli mrak....krenula sam na posao...u jednom trenutku, plaseci se pre nekog "prolaznika" nego pasa, ugledam copor od petnaestak lutalica....pogolemih, smrznutih i gladnih...mozes misliti kakav napad straha sam dobila! Nigde nikog, ledina, nema zgrada u blizini, nema ljudi....sami- oni i ja! Mislila sam da vide kako mi srce izlece, kao u crtanom filmu!

Skakutali su ka meni, s ledja...bili sve blize....a meni u glavi: "Ne mogu da potrcim- led je, pascu...ako potrcim, skocice na mene i- kraj!" Isla sam brzo koliko sam mogla u tom stanju straha i objektivnih teskoca...nikad mi duza nije bila ta ledina, dok nisam stigla do ulaza...a bila sam, naizgled, kao "nije mi nista"! Otvorila sam teska vrata, a prvog psa iza mene sam gotovo prikljestila vratima, jer je krenuo u ulaz za mnom! Njuska mu je bila "unutra"! Ne umem da prepricam taj strah, ali, prezivela sam i mislim da me je samo pribranost spasila!
Tako da, moj savet je da joj tako objasnis kako da se ponasa kad se nadje u slicnoj situaciji....
VlaMar, ne znam kakav je "forumski bonton", ali meni prija kad osecam blisko ljude sa kojima komuniciram...ako i tebi tako odgovara, onda ce tako i biti!
