Da dodamo i objašnjenje kako arheolozi onda znaju bilo šta o tim kućama, odeći i slično.
U toku svog dugog postojanja delovi ovog grada tri puta su stradali u požarima (slučajnim, ne od ratnih razaranja), pa se nakon požara te ruševine zatrpavale i kuće gradile iznad njih. Elem, pošto je malter na zidovima/podovima/plafonima bio od mase koja sadrži glinu – ona se u vatri ispekla i stvrdnula, pa je savršeno sačuvala ’negativ’ otisak drvene strukture koju je pokrivala...
Na jednom od tih ispečenih zidova vidljiv je otisak kako se neko ramenom bio oslonio na još svež malter, i ostavio lep otisak rukava svoje košulje. Takođe i na dnu nekoliko komada grnčarije vide se otisci tkanine na koju su te posude bile postavljene da se suše.
Ti otisci su prosleđeni naučnicima koji se bave istorijom tkanina, i oni su konstruisali razboj koji je mogao proizvesti takvo platno.
Razboji su bili isto od drveta, pa nijedan nije mogao opstati do danas, ali su u nekoliko kuća pronađeni ’tegovi’ za zatezanje niti osnove za tkanje... Znamo da su imali kultivisan lan, i da su imali razrađenu tehnologiju za izradu konca od biljke lana...
Tako se recimo taj ’eksperimentalni’ deo arheologije bavi proučavanjem i repliciranjem procesa kojima su ljudi u to davno vreme obavljali pojedine delatnosti.
Zar ne bi bilo divno da se na licu mesta, na samom nalazištu, mogu uživo videti ljudi kako rade ove zanimljive poslove?
Ili pohađati kratki kurs: „kako, u slučaju apokalipse, trskom izbušiti savršeno okruglu rupu za držalju u kamenoj sekiri“
ili „grnčarstvo bez grnčarskog točka – napravi sam svoju testiju“,
ili recimo „gluten-free neolitska kuhinja“
Ili ako ne uživo, makar da se može pogledati kratki video materijal o željenoj temi...
Ili 3D animacija izgleda samog grada, i života u njemu...
... opet ja nešto fantaziram...