Putovanja u srcu

Mesto gde razmenjuju informacije oni kojima su putovanja u srcu
Danas je Četvrtak, 28 Mart 2024, 18:30

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 38 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Ponedeljak, 22 Oktobar 2018, 17:42 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Velika Hoča je srpsko selo (kako se to sad kaže, enklava) u kome živi oko 700 duša. Kažu, leti nešto više, kad se kući vrate đaci i studenti, i na odmore dođu oni koji su se odselili, ali nisu prodali imanja.
Od čega žive? Uglavnom od svog rada i onoga što mogu da proizvedu. Ponosni su na to.
Slika

U ovom selu ima 12 crkvica, 2-3 prodavnice, škola. Omladina pika lopte u školskom dvorištu, stariji sede na klupama i razgovaraju... Atmosfera je apsolutno ista kao i u bilo kom selu na Kosmaju ili pored Morave. To me i jeste i nije iznenadilo.
Oni žive u tom 'vanrednom stanju' već jako dugo, i naučili su kako da ga podnesu. Ne da ga ignorišu ili zaborave, već da podnesu. Da izdrže.
Slika

Glavna kultura koja se ovde gaji je vinova loza, i tu priču ću vam ispričati malo kasnije.
Posetili smo vinariju, ili, kako to ovde kažu Vinicu Petrović, koja je jedna od nekoliko u selu. Ovde je i vinica manastira Visoki Dečani, što je i logično, jer su im i vinogradi ovde. I selo je nekada bilo manastirsko, manastir je imao ogromne posede, koji su posle Drugog rata nacionalizovani i uglavnom razdeljeni, ali ne Srbima.
Slika

Vinica Petrović ima restoran i veliku baštu u dvorištu, a hrana koju spremaju je izvanredna. Deda Petrović ima dva sina, oni su ostali tu i rade vinograde, a snajke i šestoro unučadi vode podrum i restoran. Hrana je domaća, fantastična, a vino je... Carsko;) Kod njih mogu da se kupe, osim njihovih vina i rakije, i komšijski proizvodi: med, slatka, sokovi, džemovi, likeri, pinđur, ajvar...
Slika

U selu se bave i turizmom, i koliko sam mogla da vidim, ne fale im ideje. U centru je i stara Begova kuća (iz vremena turske okupacije, kao što ime sugeriše) koju su obnovili i sada je tu na spratu etno muzej, a u prizemlju je galerija. Naime, u Hoči se bore da organizuju slikarsku koloniju (ne uspeva im svake godine), kada tokom leta dolaze umetnici iz celog sveta i borave tu dve nedelje. Radove ostavljaju galeriji.
Slika

Ugavnom je mirno, ali dečko koji nas je proveo okolo po selu reče nam da su se desile 4 krupne krađe (ukradene krave i 1 automobil), baš pred naš dolazak, krajem septembra, čega nije bilo u tom obimu već dobar broj godina pre. Pitala jedna saputnica da li ih je strah, a taj momak, od (uvrh glave) 20 godina, kaže: Ma ne mogu nam oni ništa. Jedino da nas pobiju, što njima ne ide u prilog, a mi ćemo, kao i svi, svejedno jednom umreti, tako da... Ne mogu nam ništa.
Te reči, te oči...


Nazad na vino i jednu priču koja, iako istinita, prosto zvuči kao mit ili bajka.
Elem, u vreme cara Dušana Silnog, od Velike Hoče do carskih dvora u Prizrenu bio je sproveden vinovod. Da, dobro ste pomislili, isto što i vodovod, samo je kroz njega teklo vino. Pa koliko su vina oni tu proizvodili? Očigledno dovoljno. Osim što je fizički bio ljudina, Dušan je i pio kao ljudina (njegov pehar, sačuvan u Hilandaru, ima zapreminu oku i po, što je preko 2 litra).

Osim dvora u gradu Prizrenu, Nemanjići su imali i nekoliko dvoraca na jednom bajkolikom mestu, na Svrčinskom jezeru (blizu današnjeg Uroševca). Ovo je bilo veštačko jezero, načinjeno prokopavanjem kanala i preusmeravanjem tokova mnogobrojnih rečica u okolini tako da voda obrazuje jedan prsten i stvori jezero, u čijem središtu se nalazilo ostrvo na kome je izgrađen dvorac Svrčin. Ovo jezero danas ne postoji, njegove vode su otekle nakon ozbiljnog zemljotresa u 16. veku (istog onog koji je skoro potpuno uništio Dubrovnik), no mi znamo da je ono postojalo, jer je ubeleženo u starim kartama iz tog perioda, a znamo i da je veštačko, jer je u Gračaničkoj povelji kralja Milutina iz 1321. godine ostao zapis da je 'načinjeno prema planu'.

Jezero je bilo i bogat ribnjak, a na okolnim rečicama postojale su brojne vodenice.
Kraj samog jezera su bila sagrađena još dva dvorca: Pauni i Štimlje, i još jedan, Nerodimlje, malo zapadnije pored reke Nerodimke.

Treba napomenuti da naši srednjevekovni dvorci nisu bili utvrđeni, iz prostog razloga što u ovim zemljama (ni na Kosovu, niti igde naokolo) nije bilo drugog naroda do Srba, a Srbi su voleli Nemanjiće. Zato je jedino Svrčin bio izdvojen i zaštićen jezerom, da bi se, u slučaju upada neprijatelja, kraljevska porodica mogla skloniti na sigurno.
Zaštita od prodora neprijatelja su bile i tvrđave Mali i Veliki Petrič, koji su štitili dvorac u Nerodimlju, ali je jezero svakako bilo najefikasnije.

Nažalost, mi se nismo nikada angažovali na arheološkom istraživanju ostataka naših dvoraca iz tog perioda, a i ono što je ostalo naknadno je uništeno u pokušaju zatiranja srpskih tragova. Tako je posečen i zapaljen crni bor koji je sam car Dušan zasadio u Nerodimlju, kao i sve crkve koje su na tom mestu ostale od naših predaka.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Ponedeljak, 22 Oktobar 2018, 18:51 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
E, sad još malo o Dušanu, pre nego što stignemo u njegovu zadužbinu, manastir Svetih Arhangela.

Utvrđeno je da je Stefan Uroš IV Dušan (1308-1355) bio visok 2.14m, što je bio divovski rast u vremenu kad je prosečna visina muškarca bila 165cm. I njegova garda, stotinu i jedan čovek, je morala da bude iste visine. Dušan ju je formirao od ljudi iz cele Evrope, a uz izuzetno vladanje ratničkim veštinama, uslov je bio i da budu visoki bar dva metra. Priča se da je samo jedan gardista bio viši od njega, barjaktar, Šveđanin. Koliko li je on bio visok i snažan, možemo samo da nagađamo, ako se uzme u obzir da je Dušanov barjak (koji se čuva u Hilandaru) težak oko 40 kg.
Bio je sin Stefana Dečanskog i Teodore Smilec, ćerke bugarskog cara Smilca. Bio je silovit, superioran i zastrašujući ratnik. Rođeni pobednik. Nakon velikog vojnog uspeha u bici protiv Bugara kod Velbužda 1330. godine, i iskazane namere njegovog oca, kralja Stefana Dečanskog da za prestolonaslednika imenuje sina iz svog drugog braka, Dušan popušta pred nagovorima vlastele nezadovoljne kraljevom odlukom da ne bude pljačke i podele osvojenih teritorija, i ustaje protiv oca. Stari kralj je zarobljen i zatvoren u tvrđavi u Zvečanu.

Na čelu crkve je u to vreme još uvek bio arhiepiskop Danilo Drugi koji je i Stefana Dečanskog posle Milutinove smrti popeo na presto i Dušan ga zamoli da ga kruniše. Danilo prihvati i Dušana je krunisan 8. Septembra 1331. godine. Bilo mu je svega 23 godine. Neposredno posle toga 11. Novembra 1331. godine Stefan umire i do danas nije poznato da li je umro prirodnom smrću, ili su ga ubili Dušanovi ljudi, kao ni da li je to uopšte naredio Dušan...

Proglasio se za cara na Vaskrs (16. Aprila) 1346, a krunisali su ga prvi srpski patrijarh Joanikije i bugarski patrijarh Simeon, u tvrđavi Kale u Skoplju. (I da, Dušanov spomenik u Skoplju je srušen, takva je sada politička situacija). U poznoj vizantijskoj tradiciji ceremonijal carskog krunisanja završavao se biranjem kamena od koga će se izgraditi carev grob, što je simbolično trebalo da podseti novokrunisanog vladara da su vlast i zemaljski život prolazni – da se car ne uzoholi.

Za vreme svoje vladavine, Dušan je proširio granice srpske države toliko da je izlazila na tri mora. Evo mape kako je to izgledalo, po nemačkom istoričaru Gustavu Drojsenu:
Slika

Car Dušan je i prvi strani vladar koji je vladao Atosom, Sveta Gora je bila u sastavu njegovog carstva.
Vrhunac njegove vladavine je proglašenje Zakonika (po ugledu na Vizantijski), i obaveza sudijama da sude po zakonu, a ne u strahu od cara.
20. decembra 1355. godine car Dušan je umro, u 47oj godini, pod nepoznatim okolnostima i na nepoznatom mestu. Neki čak tvrde da je otrovan. Sahranjen je u svojoj zadužbini manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, posvećenom arhanđelima Mihailu, Gavrilu i Rafailu. Nasledio ga je sin Uroš (’Nejaki’) koji je bio njegovo jedino dete, ali nije uspeo da očuva carstvo.


Od ukupno deset vladara iz loze Nemanjića, sedmorica su kanonizovani sveci SPC. Car Dušan nije jedan od njih. Zašto? Pominje se nekoliko mogućih razloga:

Crkva ga tereti za oceubistvo, što je smrtni greh. Ok, i Nemanja je došao na presto nakon ubistva rođenog brata, pa je ipak proglašen za sveca, što bi moglo značiti da ovo ipak nije razlog.

Takođe mu se prebacuje što je svoju ženu i sina odveo u Hilandar 1347. godine pred najezdom kuge (koja je tada pobila trećinu stanovništva Evrope), pa je Jelena time prekršila svetogorski zakon po kome nijedna žena ne sme nogom stupiti na ovo sveto tlo. I još da je to učinio sa drskom napomenom da ’ona nije žena, nego carica’. Ni ovo nije baš dovoljno jak argument, jer se već četrdeset godina ranije, po zapisima samih hilandarskih letopisaca, pred terorom Katalanske kompanije u Hilandar bilo sklonilo mnoštvo okolnog stanovništva sa sve ženama i decom.

Dalje, kažu da je pregovarao sa Rimom i bio na ivici da prihvati katoličenje celog srpskog naroda, zbog nekih dopisivanja gde je razmatrao mogućnost da ga Papa proglasi za ’Viteza odbrane hrišćanstva’. Ni ovo nije dovoljan razlog, jer su takve igrice bili prinuđeni da igraju svi naši vladari, iako im na pamet nije padalo da stvarno promene veru. Dakle, ni ovo ne može biti ozbiljan razlog...

Ostaje samo:
Samovoljno proglašenje za cara. Ne bi ovo bilo tako strašno samo po sebi, da mu za ostvarenje tog nauma nije bilo neophodno da ga kruniše ili Papa ili Patrijarh, jer se kruna mogla dobiti samo od Boga, odnosno njegovog predstavnika na Zemlji. Na Papu nije ni računao, a Patrijarh carigradski je odbio da to učini, kako i ne bi, kada je Dušan nezadrživo širio svoje carstvo preotimajući baš teritorije sve manje i sve slabije Vizantije... Zato je Dušan povukao sledeći potez: srpsku arhiepiskopiju podigao je, opet samovlasno, na nivo patrijaršije. Da, znam da sam ovde već pisala o političkoj borbi Svetog Save za nezavisnost naše Crkve, i ona jeste do tada bila samostalna odnosno autonomna arhiepiskopija, ali ispod samog Carigradskog patrijarha. To je značilo da Arhiepiskop srpski može samostalno da postavlja i hirotoniše episkope naše, ali samog Arhiepiskopa je u tron uvodio Patrijarh carigradski. E, od ovog istorijskog momenta 1346. godine Dušan proglašava autokefalnost Srpske crkve i postavlja prvog Patrijarha.

Tada se protiv novonastale Srpske patrijaršije pobunila Carigradska patrijaršija čiji su mnogi posedi ovim potezom pripali Srpskoj. Carigradski patrijarh Kalist je pod uticajem vizantijskog cara Kantakuzina bacio anatemu na srpsku crkvu i vlast (ne i na narod!). Taj događaj se desio 1350. godine, a anatema je skinuta na dvadesetu godišnjicu Dušanove smrti, 1375. godine, za vreme kneza Lazara. I Carigradski i Srpski patrijarh su tada, na samom njegovom grobu, još jednom prekoreli njegovu ’grešnu samovolju’ u kreiranju raskola, kao i to što je ’lakomim očima gledao na vizantijske gradove’.
Neće nikad biti proglašen za sveca.

A Srpska crkva je ostala autokefalna.
I bez obzira na sve pokušaje da se ona ugasi, evo traje i danas.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Ponedeljak, 22 Oktobar 2018, 19:04 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Crkva manastira Svetih Arhangela je bila velelepna građevina, ceo je manastir bio izuzetan, i Dušan je sigurno i uspeo u svojoj nameri da ovo bude najlepša nemanjićka zadužbina, kad je ondašnji letopisac napisao da “ne veruje da Dušanovoj zadužbini ima ravne pod suncem”. Čuven je tzv. ’prizrenski patos’ manastirske crkve, za koji je rečeno da je ’pod u mozaiku iz Svetih Arhangela bio čuven u čitavoj vizantijskoj vaseljeni’. Ne može se danas precizno tvrditi kako je izgledao, ali jedna rekonstruisana varijanta može se videti u Hercegovačkoj Gračanici (crkva Blagoveštenja), u Trebinju. U okviru manastira se nalazila još i crkva svetog Nikole
Slika

Nažalost, manastir je poharan i spaljen više puta. Najpre su ga Turci opljačkali i razorili 1455, a zatim je 1615. srušen do temelja, a kamen je odnet u Prizren i saziadna je Sinan-pašina džamija u centru grada.
Kada su 1927. vršena arheološka istraživanja, na jugozapadnom delu crkve je pronađen Dušanov obeležen grob. Njegove kosti su prebačene u crkvu Svetog Marka u Beogradu gde i danas počivaju.
Slika

Motivi lava i zmaja postojali su i u ukrasnoj plastici, a i na samoj nadgrobnoj ploči Dušanovoj. Evo šta je jedino ostalo nakon ludila 2004. godine
Slika

A ovo je ploča koja je postavljena '27. kada su Dušanove kosti prenete u Beograd.
Slika

Ostaci manastira su konzervirani posle Drugog sv. rata, a tokom 90ih je ponovo izgrađen i od '98 je iznova postao aktivan muški manastir.
Spaljen je još jednom 1999, nakon nato (da, znam da su kfor i nato akronimi i da se akronimi pišu velikim slovima, samo ja neću) bombardovanja.
Ta, u ono davno vreme velelepna, crkva, gledano sa trema konaka, sada izgleda ovako
Slika

Novi manastirski konak vidi se na ovoj slici iz crkve, gledano prema oltaru:
Slika

Da, crkva je u temeljima, i samo je oltar natkriven.

2004. godine u toj suludoj ofanzivi su iznova srušene i spaljene i trpezarija i konak i pomoćne zgrade.
Kfor koji ih je tada čuvao došao je sa direktivom da bratija mora momentalno da se povuče, i praktično su ih na silu odvukli odatle, a manastir je te noći spaljen. Onda su ih vratili tu, gde više praktično nije bilo uslova za život, pa su im dali šatore, kao osposobili improvizovanu trpezariju najpre pod vedrim nebom, posle i pod nastrešnicom, dozvolili da koriste generator, o tako ljubazno... Nijedna od strana nije pominjala malecki, neznatni kiks – kfor kante za benzin koje su zatekli pobacane po dvorištu.

2005. godine je oslikan paraklis vaskrsenja Lazarevog, u nadi da će i ovaj manastir vaskrsnuti.
Slika

Slika

Slika


Nanovo je izgrađen konak, u kome sada živi i bratija, a i odsedaju gosti.
Posle toga, znatno posle toga, obezbeđen je dodatni materijal za obnovu crkve svetog Nikole, kao i finansijska sredstva, pa su radovi započeti, međutim...
Slika

Kosovske vlasti su rešile da spreče ili bar uspore celu stvar, pa su najpre rasterali unajmljene majstore terorom i zastrašivanjem (zapravo, pretnjama smrću majstorima ako dođu da rade), a onda i pokretanjem tužbe za svojinu nad zemljištem. Taj spor je još uvek u toku, a manastir fukcioniše u ovakvom stanju u kome se trenutno nalazi.
Slika

Slika

Slika


Danas ovde živi osmorica braće.
Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Petak, 26 Oktobar 2018, 13:54 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19554
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
Svaki put kad se vratim na ovu temu, osecam bol i nateras mi suze...osecam se tako nemocno, a volela bih da mogu da ucinim NESTO da nase svetinje i to nasih preostalih ljudi, dole, ostanu i opstanu zanavek! :|

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Petak, 26 Oktobar 2018, 20:00 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
:ljubac:
I meni je teško da pišem, da znaš. I to dvaput... :snooty:
A što se tiče opstajanja... Evo se trude da nas satru već 7,5 iljada godina, razni zverovi, a mi smo još uvek tu.
Zavetni narodi ne nestaju tek tako

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Subota, 03 Novembar 2018, 08:38 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 29 Avgust 2014, 11:39
Postovi: 17771
Pol: Seka
jack je napisao:
Kosovo je srce Srbije.

A, da: tekst neće biti religiozan, ali biće i poezije i tuge. Smatrajte se upozorenim.

:shock: Čuvam se tuge kao od kuge, ali preživeću! Napraviću izuzetak zbog ovog putopisa!

"zadobijanje" znam šta znači, ali ovo je malo poznata reč za mene! :D


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Subota, 03 Novembar 2018, 23:00 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 29 Avgust 2014, 11:39
Postovi: 17771
Pol: Seka
:bravo: :bravo: :bravo: :bravo:

Jack, hvala ti na ovom detaljnom, nadahnutom i uzvišenom času iz srpske istorije! Učili smo o tome u školi, ali više informativno i sa malo emocija. Ti si pokazala ovde kako se poštuje naša istorija i opomenula nas da je ne zaboravimo i da verujemo koliko je velika i važna.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Nedelja, 04 Novembar 2018, 09:48 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
:ljubac: Miki
Znaš, ja sam istoriju imala kao predmet samo u osnovnoj školi. Posle se usmerila na prirodne nauke i tamo smo imali samo istoriju filozofije i one neke socijalističko-marksističko-samoupravljačke varijante.

E, tokom mog osnovnoškolskog susreta sa istorijom, to mi uopšte nije bio jedan od predmeta sa liste omiljenih, možda zbog krajnje nezainteresovane nastavnice. Zapamtiš, izbiflaš, dobiješ ocenu, zaboraviš.

Tek mnogo kasnije sam ja pohvatala te neke konce i skontala koliko je meni istorija zanimljiva. Ne samo kroz redosled događaja, nego i kroz ondašnje ljude. To mi je u stvari nedostajalo u onom mom prvom susretu sa istorijom. Ne zanimaju mene suvi podaci o godinama kada su bile pojedine bitke. Kudikamo je interesantnije kako je život tada izgledao, i ceo kontekst kada su se te bitke odigrale. Kamo sreće da je i tada nastavnica znala/želela/umela da nam materiju predstavi na taj način, bar malo živopisnije od sterilnih tekstova u udžbenicima...

Istorija jeste velika i važna. Da bismo znali ko smo. Fascinantno mi je u stvari koliko mi ’u kostima’ osećamo to, i koliko nam je (možda baš zbog toga) nevažno da pamtimo činjenice. Pa, današnji svet šatro funkcioniše bazirajući se na činjenicama, onda ok, možemo i tako.
Ukoliko se i sami podsetimo, pa krenemo i mi da baratamo činjenicama.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Nedelja, 04 Novembar 2018, 11:55 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 29 Avgust 2014, 11:39
Postovi: 17771
Pol: Seka
Sećam se, evo kao da je sada, kada sam slušala ta predavanja u osnovnoj školi, koliko sam bila iznenađena i oduševljena što je Srbija imala toliko vladara i kraljeva, a Dušanovo carstvo me "oborilo"s nogu. Onda dođoše Turci i dug period totalnog mraka. Posle smo opet bili čudesni i u Prvom i u Drugim sv. ratu i onda neki drugi veliki dođu, sednu za sto i opet niša, ali svakako nam niko ne može oduzeti tu herojsku istoriju, a manastiri su dokaz koji moramo čuvati i još više isticati.


Poslednji put menjao milenaidaki dana Nedelja, 04 Novembar 2018, 12:14, izmenjena 2 puta

Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Nedelja, 04 Novembar 2018, 12:09 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 29 Avgust 2014, 11:39
Postovi: 17771
Pol: Seka
jack je napisao:
Mi smo jedan živopisan, iskričav i neočekivano pronicljiv narod, kvantnog uma, britkog i duha i mača, žestokih strasti i detinje čiste duše. Zanimljiv narod - zanimljiva istorija. .


:D Ne mogu baš sa ovim skroz da se složim, čak ni u globalu, jer nas ima raznih, a posebno u sadašnje vreme! :ljubac:


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Nedelja, 04 Novembar 2018, 16:13 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
:lol: Da, ima nas raznih, a opet govorimo o nekim 'zbirnim' osobinama...

Da parafraziram jednu random rečenicu iz, čini mi se, filma 'Malteški soko':
A šta je vredelo Švajcarcima 700 godina mira, kad im je najveće dostignuće što su izmislili sat sa kukavicom? :D
(bez namere da uvredim Švajcarce)

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Nedelja, 04 Novembar 2018, 18:27 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Prizren, prestonica Dušanove Srbije

Danas je ovo simpatičan gradić, u podnožju Šar planine. Prizrenska Bistrica protiče kroz sami centar i koliko se vidi, grad ima pomalo onaj izgled turske kasabe, sa tim svojim niskim kućercima i krivudavim kaldrmisanim ulicama. Obale reke su uređene, i sa obe strane je šetalište, kafići, ulični prodavci džidža, magnetića, igračaka, pečenog kestenja...

Slika

Slika

Slika

Slika

Ovaj drevni grad je grad muzej Srpske srednjevekovne istorije.
Naš slavni Prizren, „Carigrad srpskih careva“, spada među najstarije gradove na Balkanskom poluostrvu nastanjene i danas.

Od početka 13. veka, od vremena Stefana Nemanjića, grad pripada srpskoj srednjevekovnoj državi i postaje privredno i duhovno središte. U doba kralja Milutina (14. vek), Prizren je postao najznačajnije trgovačko mesto u Srbiji. U to vreme Prizren je čak kovao i svoj novac.

Slika

Turski izvori kažu da je pod Tursku vlast potpao 1459. godine, i ostao pod okupacijom do 1912.



Da ne budem pristrasna, evo i par znamenitosti koje nisu srpske:
Sinan-pašina džamija, koja je i danas vizuelno dominantni objekat u centru grada.

Slika

Sagrađena je 1615. godine, od kamena koji je uzet iz manastira svetih Arhangela. Kažu da se u unutrašnjosti mogu videti i ukrasni elementi iz tadašnjeg manastira i crkve, kao npr. kapiteli stubova.

Zgrada u kojoj je juna 1878. godine osmišljena Prizrenska liga

Slika

Liga je bila političko ali i vojno udruženje, a Albanci je smatraju začetkom opštealbanskog nacionalnog pokreta, zasnovanog na ideji velike Albanije. Bila je i ostala instrument za ostvarenje tuđinskih interesa na Balkanu, najpre Osmanskog carstva, potom i evropskih sila (Britanije i Nemačke). Osnivana, gašena i nanovo aktivirana u više navrata, uglavnom radi raspirivanja mržnje i blokiranja interesa i teritorijalnih prava Srbije, Crne Gore i Grčke.
Napomenuću ovde njihove pretenzije (iskazane još u tom ’Memorandumu’ koji su uputili Berlinskom kongresu (na kome su doživeli neuspeh, čak je nemački kancelar Bizmark izjavio da albanska nacija ne postoji) na teritorije odnosno okruge gde su gradovi Gusinje, Plav, Spuž, Žabljak, Nikšić, Ulcinj, Niš, Pirot, Vranje i Leskovac.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Nedelja, 04 Novembar 2018, 18:35 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Vraćamo se na svedoke srpskog srednjevekovnog nasleđa.

Bogorodica Ljeviška

Slika

Crkva je podignuta za vreme kralja Milutina na ostacima crkve iz 12. veka.

Za vreme turske vladavine oko 1756. godine pretvorena je u džamiju i dobila naziv Atik, odnosno Džuma-džamija. Tek 1912. godine, posle oslobođenja Prizrena, postala je ponovo hrišćanski hram.

2004. godine, u „Martovskom pogromu“ oskrnavljena je i spaljena. Pod nadzorom UNESCO-a je obnovljena, a njen oštećeni živopis je konzerviran.
Evo kako sada izgleda ovaj dragulj, poveren UNESCOu na brigu

Slika

Slika

Slika

I ona je pod ključem. Može se ući u dogovoru sa sveštenikom, ali smo mi naišli u nezgodno vreme, baš kada otac drži službu na drugom mestu, pa ovaj put nismo ušli unutra.


Saborna crkva Svetog Đorđa

Slika

Nalazi se u samom centru Prizrena i sagrađena je 1887.
U njoj se danas čuva ikona Bogorodice Odigitrije iz XV veka koja je pripadala ikonostasu Bogorodice Ljeviške.
U crkvi Svetog Đorđa bila je poslednja služba pre povlačenja Srpske vojske preko Albanije 1915. god. Stari kralj Petar, iako bolestan, prestajao je čitavu molitvu.

Naišli smo baš pred kraj večernje, i sveštenik je bio oduševljen što nas vidi.
Skoro se zagrcnuo kad nam je izgovorio dobrodošlicu i pozvao nas da dolazimo češće. Kaže, kad su praznici i litije, dođe i nešto naših gostiju, uglavnom iz Crne Gore, čak i poneki od pravoslavaca iz Albanije, ali mnogo im znači kad dolaze ljudi iz Srbije, daje im nadu da ih nismo zaboravili...

Pre nato napada ’99. godine u Prizrenu je bilo 10-12 hiljada srpskih duša.
Danas ovde živi 25 Srba, to su naši sveštenici sa svojim porodicama. Tridesetak đaka Bogoslovije stanuju u internatu tokom školske godine.
Još se čuju pravoslavna zvona.


Prizrenska Bogoslovija

Slika

Podignuta je 1871. godine, i bila je prva srednja bogoslovsko-učiteljska škola u staroj Srbiji. 1999. godine je privremeno izmeštena u Niš, i nikada nije prekidala sa radom. Obnova njenog rada u Prizrenu predstavlja poruku svima šta za srpski narod znače Kosovo i Metohija.
Nadamo se da je poruka jasna. I ovu građevinu čuva kosovska policija.

Evo jedne interesantne pričice: pri povlačenju srpske vojske 1915. godine, kralj Petar je ispod Bogoslovije zakopao kraljevsku krunu, jer kruna ne sme u izgnanstvo.

Prizrenski Grad Ili Kaljaja… Dušanova tvrđava

Slika

Srednjevekovno utvrđenje u Prizrenu u kome se jedno vreme nalazila prestonica Srpskog carstva. Nalazi se na brdu iznad Bistrice oko koje se razvilo podgrađe odnosno današnji grad. Prvo utvrđenje je vizantijsko (ima i nekih tragova iz ranijih vremena, ali ni ovaj lokalitet nije ozbiljnije arheološki istraživan), da bi ga Dušan Silni dodatno proširio, posle čega su ga Osmanlije prepravljale i koristile tokom svoje vladavine.

Crkvica svetog Nikole

Slika

Poznata i pod imenom Tutićeva crkva, po prezimenu ktitora, vlastelina Dragoslava Tutića, izgrađena 1331. godine, i ona stradala u martovskim neredima 2004. godine, i obnovljena 2011.

Lista srpskih pravoslavnih svetinja i spomenika u Prizrenu ima još tridesetak stavki.
Svi oni su tokom 1999. i 2004. godine bili na meti albanskih ekstremista i terorista.
Ne samo što su bili porušeni već su i spaljeni, što je bio slučaj i sa svim ovde navedenim manastirima i crkvama. Sredstvima Vlade Srbije, donacijama (delom i međunarodne zajednice), srpske bogomolje u Prizrenu su obnovljene. Ne sve, ali one ’najvažnije’ jesu.


Reći ću i da su ove, 2018. godine, Albanci proglasili Prizren istorijskom prestonicom Kosova (verovatno kako se jednog hipotetičkog ’sutra’ ne bi svađali da li Tirana ili Priština za glavni grad)

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Nedelja, 04 Novembar 2018, 21:29 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
A onda, kao što već rekoh: duša naša,

Gračanica

Slika

Zadužbina je kralja Milutina, njegove žene Simonide i sina Stefana. Podignuta je 1321. godine, na mestu stare crkve u kojoj je bilo sedište Lipljanske eparhije i obdarena bogatim poklonima, kako u imanju tako i u povlasticama. Posvećena je bila najpre Blagovestima, a onda Uspenju Presvete Bogorodice.

Slika

Darovna povelja je ispisana na zidu crkve, u desnoj kapeli, ispod freske Proroka Ilije. Povelja je ispisana u 53 reda, a završava se kitnjastim kraljevim potpisom i godinom 6830. (1321), u donjem desnom uglu.

Nalazi se u srpskom selu-enklavi Gračanica, desetak kilometara od Prištine.

Šta da vam pričam o njoj? Rušena je, pljačkana, zaboravljana i obnavljana... Od prvobitnog manastirskog kompleksa ostala je samo crkva, na svu sreću (ili Bogu hvala) prilično dobro sačuvana.
Sve naše crkve i manastiri imaju iste sudbine. Ali reče jedan Čovek, jednom: Srbi su zavetni narod, koji u svakom vremenu ima priliku da sa Bogom obnovi ili naruši zavet.

Po opet jednom bajkovitom predanju, kralj Milutin je zaspao pred bitku na reci Gračanki, i u snu mu se javio anđeo Gospodnji rekavši mu da će pobediti i da iz zahvalnosti Gospodu Bogu za pomoć koja mu je pružena, treba da sagradi crkvu čiji će mu se oblik prikazati. Probudivši se, kralj je na nebu ugledao beli oblak koji je imao oblik crkve. Nakon pobede, on odmah pozove najbolje majstore i naredi im da započnu gradnju nebesne crkve.

Sama crkva, sa pet kupola, dvostrukim upisanim krstom izvedenim u vertikali, prelepom kitnjastom krovnom strukturom koja se smatra petom fasadom, jedinstven je arhitektonski biser bez premca u crkvenom graditeljstvu obeju hrišćanskih crkava.

Priprata je dodata kasnije, pretpostavlja se u vreme kneza Lazara.
Pedesetih godina su postavljeni prozori u njenim lučnim otvorima, prosti, sa metalnim okvirima, tek da zaštite živopis i od vremenskih uslova, i od ptica. To je urađeno kao privremeno rešenje, ali evo, traje i do danas.

Slika

U Gračanici se trenutno završava jedna ozbiljna i dugotrajna restauracija, rađena je ozbiljna zaštita temelja i čišćenje fresaka.
Stvarno treba da vidite kako samo sijaju!

Slika


Ostavili su jedan čađavi pravougaonik na stubu da se vidi razlika, prosto da ne poveruješ...

Zamolili su nas da fotkamo umereno, jer inače ne dozvoljavaju unutra nikako, ni bez blica, strancima, našima još i gledaju kroz prste.
Veličanstvena je. Neverovatna. Prelepa.

Slika

Slika

U novembru '18. je planirano da budu skinute sve skele i otkrivene sve freske, baš za moj Đurđic, pa ako želite da vidite kako to rajsko mesto sada izgleda, uplanirajte neko putovanje.
Makar preko ovih organizovanih tura, ako se još plašimo da dolazimo individualno (pogotovo mi sa pogrešnim tablicama), ali otidite, nemam pravu reč koliko se oni najiskrenije raduju što nas vide.

Slika


U crkvi se nalazi i freska koja prikazuje rodoslov dinastije Nemanjića.

Slika

Prikaz Strašnog suda, neverovatan, 150 godina pre onog čuvenog Mikelanđelovog

Slika



Sveti kralj Milutin i njegova supruga kraljica Simonida prikazani su u centralnom luku kao vladari kojima sam Gospod daje vlast preko anđela koji na njihove glave spuštaju krune.

Slika

Još par reči o Simonidi, vizantijskoj princezi, kćeri cara Andronika II i poslednjoj supruzi kralja Milutina.
Njeno jedinstveno ime, kažu, potiče od činjenice da je njena mati mnogo dece izgubila na porođaju, pa je savetovano da se tokom porođaja čitaju molitve ispred ikona dvanest apostola sa dvanaest upaljenih sveća, a kada se dete rodi treba mu dati ime po onom apostolu pred čijom ikonom je sveća najduže gorela. Desilo se tako da je u času princezinog rođenja sveća još uvek gorela jedino pred likom apostora Petra, pa car odluči da svojoj jedinoj kćeri da ime prema apostolovom svetovnom imenu Simon – Simonida.

Godine 1299. Milutin je već ojačao srpsku državu u toj meri i proširio njene granice nauštrb vizantijskih teritorija (a setimo se, ranije je bila vizantijski vazal, zavisna i podređena), da je zahtevao od cara Andronika Drugog da mu za ženu da vizantijsku princezu, carske krvi.

Imajući u vidu da su svi vojni pokušaji Vizantije da se odbrani i vrati teritorije propali, i da je, neki kažu, Milutinova vojska došla na 80km od Soluna, Andronik nije imao druge nego da ovaj Milutinov zahtev ispuni.
Najpre je mislio da mu da svoju sestru, udovicu Jovana II Velikog Komnina, ali je ona to odbila, zaklanjajući se iza vizantijskog običaja da se dostojanstvo umrlog suružnika čuva godinu dana. Naravno da je ovo razbesnelo i Milutina kralja i Milutina muškarca, i da je njegov zahtev postao još izričitiji.
Jedina neudata vizantijska princeza carske krvi bila je Simonida. Petogodišnja devojčica Simonida. A Milutin je imao 45 godina.

I grčka i srpska crkva su izrazile svoje protivljenje ovakvoj uniji, mada iz različitih razloga, ali to nije odvratilo Milutina od njegovog nauma. Kraljevska pratnja je izašla pred Simonidu, i ostalo je zapisano da je Milutin čak sjahao sa konja pred njom (što je bilo krajnje neuobičajeno), i poklonio se, kao da dočekuje svoju vladarku, a ne suprugu.

Tadašnji običaji smatrali su da je devojka zrela za udaju sa 12 godina (!), jer tada može da ispuni bračne dužnosti. Pošto je Simonida bila mnogo mlađa, očekivalo se da će ona na dvoru svoga muža biti odgajana do tog vremena, kada bi preuzela svoje obaveze u braku.

Postoje i zapisi (doduše, to su pisma lica nenaklonjenih Milutinu) koji kažu da on nije želeo da čeka toliko dugo i da je uzeo Simonidu kada je imala svega 8 godina, te da joj je tako ’pokvario matericu’, pa ona nije mogla da ima decu. Ko to sad može znati...
Ostaje činjenica da je ona u nekom momentu pokušala da se zamonaši i tako ’izađe’ iz braka, ali ju je njen brat vratio Milutinu. Zamonašila se tek nakon Milutinove smrti, a ostalo je zabeleženo i da ga je predano i požrtvovano negovala pred smrt, za vreme njegove iznenadne bolesti.

Jeste Milutin bio grešan, kao i svaki čovek pod nebom, ali i pokajnik, i crkva ga je kanonizovala nekoliko godina nakon njegove smrti i proglašen je Svetim kraljem.
Sahranjen je u njegovoj grobnoj crkvi u manastiru Banjska, zatim su pred Kosovski boj njegove svete mošti prenete u Trepču, a odatle u Sofiju, u crkvu svete Nedelje (koja se naziva i crkvom Svetog Kralja), gde se i danas nalaze, kao najveća svetinja u Sofiji.


Evo gračaničke Simonide, najmlađe i najlepše srpske kraljice, jedinstvene...

Slika

Nažalost, svima je poznato da je restauracija nemoguća ako su oči uništene...


Gračaničku crkvu naš narod oseća naročito duhovno važnom, i nekako 'svojom' možda i više od drugih crkava. Ovo je iskazano i širenjem, odnosno 'sejanjem' gračaničke duhovnosti kroz dizanje crkava Gračanki i na drugim mestima gde Srbi žive. U temelje ovih crkava uzidano je, kao ugaono, kamenje iz pramajke, Kosovske Gračanice, i time je i semenu njenog duha omogućeno da stvori izdanak u novom prostoru.

Slika

Ovo su te crkve: Nova Gračanica u Libertvilu kod Čikaga, Kanadska Gračanica u Vindzoru, Hercegovačka Gračanica u Trebinju, Beogradska Gračanica – Crkva Svetog Marka na Tašmajdanu, i, najstarija od njih, sada već veštačkim Jablaničkim jezerom potopljena, Valjevska Gračanica.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Nedelja, 04 Novembar 2018, 22:26 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Gazimestan

Tekst Kneževe kletve, onakav kako je u narodnoj pesmi ostao zapamćen, sigurna sam, svi znamo napamet:

Slika

Broj učesnika, tok ove bitke, kao ni njen konačni ishod, nisu istorijski jednoglasni i tumačenja su i danas potpuno proizvoljna i podložna dnevnopolitičkim potrebama raznih strana. Jedino nesporno je da se bitka odigrala na Vidovdan 1389. godine, i da su u njoj poginula oba vladara: i srpski knez Lazar, i turski sultan Murat.

Ono što je činjenica koja je nama, nekako, ispred očiju nevidljiva, je da su se Turci nakon ove bitke povukli (zašto bi to radili ako su pobedili?) i da je Lazareva Srbija, postojala još 70 godina, sve do 1463. godine, što je deset godina nakon pada Carigrada. Bila je prinuđena da stupi u vazalni odnos prema Turskoj, ali to nije bila okupacija. Onoliko prethodnih vekova srpske zemlje su bile vazali Vizantije, to je bio sasvim uobičajen 'međuvladarski sporazum' tog vremena, npr. i engleski kralj je bio vazal francuskog kralja...

Zašto je Srbija stupila u vazalni odnos prema Turskoj?
Pa zato što su nas Ugari napali sa severa tri meseca nakon Lazareve pogibije. Knjeginja Milica je, sa svojim savetnicima, procenila da je opasnost po gubitak duše i identiteta naroda manji ako se udružimo sa Turcima, nego ako bi prihvatila Ugare i katoličanstvo.

Da, knjeginja Milica je tada bila prinuđena da svoju najmlađu kćer Oliveru pošalje u Bajazitov harem kao taoca mira, a koliko je sam narod cenio tu žrtvu pokazuje i to što su cvećem i suzama posuli put kojim je ona sa svojom pratnjom otišla u Jedrene. Milica je ovo učinila svesno i otvorenih očiju. Čak postoji i verovanje da je svojom rukom Oliveri podvezala jajnike da ne ostane nikako trudna sa nekrstom... Koliko bi majki ovo moglo da uradi? Ali ona je bila i majka celog naroda. A nije je bez razloga narod prozvao caricom.
I obe su stisle zube i uradile šta je moralo biti urađeno.

I da, kada je Lazarev sin, Stefan Lazarević (Visoki Stevan), stasao, imao je obavezu da ratuje na strani Turaka, što je i činio, sve do momenta kad je uspeo da vrati svoju sestru - čuvena je bitka Turaka protiv mongolskog vođe Tamerlana koja je vođena kod Angore/Ankare, u kojoj je učestvovala ljuta srpska teška konjica. Turci su bitku izgubili, jer je sultan slušao pogrešnog savetnika, nije vredelo što se Stefan tri puta probijo kroz obruč nazad do sultana, nije hteo da posluša Stefana i da se povuče, čak ni kad mu je sina spasao i doneo sa bojišta... Sultan je zarobljen, a i Olivera, kao i dve hiljade od 5000 srpskih konjanika.
Tamerlan je bio surov ratnik, nikad nije poštedeo zarobljene protivnike... do tad. Zadivljen njihovom hrabrošću i ratničkim umećem, sve ih je pustio da se vrate kućama, a i Oliveru je pustio, na molbu njenog brata, bez ikakvog otkupa.

U svakom slučaju, poslednje od srpskih zemalja pale su pod otomansku vlast padom Beograda 1521. godine.
Pa čekaj, onda nismo bili pod Turcima baš 500 godina?
Pa nismo. Ali je to jako zgodan izgovor za... ma za bilo šta što nam padne na pamet.

Odlutah ja unapred prilično. Nazad na Kosovsku bitku.
Na jednom uzvišenju, gde se pretpostavlja da je bio komandni položaj srpske vojske, napravljen je ovaj današnji spomenik.

Slika

Naći ćete na netu tekstove koji kažu da je to ’memorijalni kompleks’ ili ’celina’ koju čine: spomenik kosovskim junacima u obliku srednjevekovne kule, podignut 1953. godine po projektu Aleksandra Deroka, Muratovo turbe i Gazimestan turbe (Barjaktarevo turbe).
Niti je to ikad bilo celina, niti može biti.

U svakom slučaju, taj spomenik palim srpskim junacima onog dana kad smo se tamo zadesili izgledao je ovako

Slika

Opet ponos i tuga...
Vidljiva oštećenja od rafalne paljbe potiču iz 2004. godine i one poslednje ofanzive kojom su Srbi proterani.

Vrh ovog brda ograđen je žicom, i čuva ga jedan pripadnik kosovske policije stacioniran u metalni ’kontejner’ koji omogućava boravak na ovom uvek vetrovitom visu.


Muratovo turbe, podignuto na mestu gde je Miloš posekao Murata, vidi se dole u ravnici. Njega čuva kustos, jer je tu sada osim Turbeta i muzej, i sazidana kuća u kojoj živi ovaj čovek sa svojom porodicom. Govori i srpski, on je ’84. godište, poslednja generacija koja je u školi učila srpski jezik.

Slika

Za ulaz u turbe potrebno je izuti cipele. Nisam ušla.
U muzej se ulazi u obući, sve u svemu, ništa spektakularno, ali pokazuje njihovu verziju i tog vremena, i same bitke, kao i života ondašnjeg po turskim običajima. Ovo već može da se nazove 'muzejskim kompleksom', ima čak i veoma lep vrt okolo.

Slika

Ne, neću završiti prikaz ovog istorijskog mesta pričom o Turcima, ma kako se zvali.


Spomenik srpskim junacima koji sam pokazala, nije ni prvi, ni jedini na ovom mestu.
Stefan Lazarević je nakon bitke podigao prvi spomenik tu, isklesan u belom mermeru, sa natpisom u Lazarevu čast, kako je već bio red i običaj. Tokom vekova koji su usledili, taj spomenik je porušen, kako bi se tragovi potrli i istina zaboravila, i od njega ništa ne ostade.
Osim sećanja.
Sasvim dovoljno.

Istina je jako nezgodan protivnik. Koliko god duboko neko pokušao da je zakopa, uvek izađe na svetlost dana.
Spomenik je iznova podignut i, iako je puteljak koji vodi do njega zarastao u travu, i dalje stoji i svedoči.

Slika

Kako su svi ovi spomenici i dalje ugroženi, na nama je da ova sećanja prenesemo i narednim generacijama.
Biće sasvim dovoljno.

Slika

Slika

Slika

Pasuje mi ovde i odlomak pesme Milana Rakića

Na Gazi-Mestanu

...
Kosovski junaci, zasluga je vaša
Što posljednji beste. U krvavoj stravi,
Kada trulo carstvo oružja se maša,
Svaki leš je svesna žrtva, junak pravi!

Danas nama kažu, deci ovog veka,
Da smo nedostojni istorije naše,
Da nas zahvatila zapadnjačka reka,
I da nam se duše opasnosti plaše.

Dobra zemljo moja, lažu! Ko te voli
Danas, taj te voli. Jer zna da si mati;
Jer pre nas ni polja ni krševi goli
Ne mogaše drugom svesnu ljubav dati.

I danas, kad dođe do poslednjeg boja,
Neozaren starog oreola sjajem,
Ja ću dati život, otadžbino moja,
Znajući šta dajem i zašto ga dajem.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 38 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je prisutan

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  

Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Putovanja u srcu © 2014-2019.