Pre par godina sam pročitao da Slovačka ima više zamaka po stanovniku (neobična kategorija) nego bilo koja druga zemlja na svetu i od tada planiram neko putovanje u taj kraj. Najromantičniji i najposećeniji je zamak u mestu Bojnice poznat i kao zamak duhova. Sa romantičnim kulama podseća na bajkovite Diznijeve dvorce i zaista je na lokaciji snimljeno više filmova.
Zamak se prvi put pominje u 12om veku i promenio je više vlasnika, od Matije Korvina do Jana Palfija koji mu je dao današnji oblik. Pred rat dvorac je kupio Bata (vlasnik poznate industrije cipela), a nakon dolaska komunista je nacionalizovan i postao je nacionalni muzej. Dvorac nikada nije rušen već je stalno dograđivan i to u različitim stilovima pa je zaista spektakularan iz više pozicija.






Kakav bi to dvorac bio da ga ne prati više legendi
Po jednoj Jan Palfi je bio zaljubljen u mladu francusku baronicu i kako bi imao više šansi u udvaranju dao je da se stari zamak prepravi kako bi ličio na dvorce u dolini Loare. Baronica je dolazila u posetu dok su trajali radovi ali se na jednom od putovanja razbolela i nikada nije u njemu živela sa Palfijem. Ako pogledate šiljak na jednoj kuli ima prsten koji je Palfi dao da se napravi po uzoru na verenički prsten.
Druga je legenda o Black lady i po njoj u dvorcu je živeo mladi par, grof uspešni vojskovođa i lepa mlada grofica. Ljubomorna na njenu lepotu groficina rođaka je grofu po povratku iz rata ispričala o navodnoj preljubi i kako dete nije njegovo. Kako bi proverio ženinu vernost grof je suprugu naterao da sa detetom u rukama skoči sa najviše kule u jarak što je ona i uradila. Po legendi nije potonula a rođaka se istog trenutka pretvorilu u crni oblak. Kažu da Black lady i danas luta zidinama dvorca.
Treća legenda je o Petru Poky, upravniku imanja oko zamka. U blizini zamka nalaze se lekoviti izvori koji su bili dostupni i bogatima i siromašnima. Videvši koliko ljudi dolazi do izvora Poky je naredio da se oni ograde i da se ulaz naplaćuje. Kada jedan stariji siromašni propovednik nije mogao da dođe do izvora prokleo je upravnika imanja da se svo zlato pretvori u crno kamenje. Videvši da se njegovo blago pretvara u ugalj grof je naredio da Poky bude pogubljen i da se zid sruži. I danas u okolini zamka postoji veoma posećeni spa.
Iako je zamak otvoren za posetu tokom cele godine najlepše ga je posetiti pred Božić kada se ispred postavlja božićni market ili u maju kada se održava festival duhova. Ja sam imao sreću da zahvatim ovaj drugi termin i to je najzanimljivija vođena tura koju sam imao na nekoj lokaciji. Iako je cela na slovačkom jeziku pa nisam sve razumeo, vođenje kroz dvorac je uz pozorišnu predstavu koja je nastala na osnovu legendi. Priča o zaljubljenom grofu koji zida dvorac za svoju verenicu, koja ga prevari dok je on u vojnom pohodu, u naletu ljubomore zatvara je u najvišu kulu gde ona umire a njen duh ga proganja kroz zamak dok ne poludi... Možda u takvom obilasku izostane poneka istorijska činjenica ili se ne vidi sav nameštaj ali je sve bilo toliko interaktivno i uzbudljivo uz prateću muziku da sam uživao. Inače je nameštaj originalan iz tog perioda ali nije nužno iz zamka Bojnice već je tu prenet i sa drugih lokacija.












Ulaznica za zamak košta 15e, a parking se plaća 7-9e. Oko zamka ima i dosta mamipara poput štandova sa slatkišima, igračkama, hranom ili slikanje u različitim kostimima.



Osim zamka u Bojnicama se može posetiti i zoološki vrt čijji je ulaz u parku pored zamka, pominjane termalne banjske izvore, vidikovac Seegull in clouds, a i sam centar mesta je sladak sa šetalištem prepunim kafića sa pogledom na zamak.