Asakusa (浅 草) je kvart na severoistocnom obodu centralnog Tokija, na istocnom kraju tokijske metro linije Ginza, na 5 minuta hoda od pristanista na reci Sumida. Najpoznatiji je po budistickom hramu Sensoji (Sensodji). Ovaj kraj domace stanovnistvo naziva Shitamachi, sto znaci Nizak grad, a odnosi se na nisku nadmorsku visinu, zbog blizine obale reke Sumide. Asakusa se razvila tokom Edo perioda, kada je razvoj trgovine uslovio potrebu za zabavom za feudalce i lokalne trgovce...otvaraju se pansioni, restorani, cajdzinice, pozorista, pojavljuju se prve gejse....ovo je stari deo Tokija, koji najbolje prikazuje tradicionalni Japan...mi nismo mrdnuli dalje od te rute kojom strani turisti, sa vodicem, obicno idu, pa nismo mogli da osetimo bas duh ovog kraja...ali, verovacu osecaju jednog naseg putnika, ciji komentar procitah na netu...covek rece da ga niske zgrade i krivudave ulicice podsetise na stari Vracar...moju "rodnu" opstinu!
U ovom kvartu ima dosta hramova...cesti su sintoisticki karnevali...najpopularniji je Sanja Matsuri, u maju...narocito, kazu, kada se zatvore ulice za saobracaj, od zore do kasne veceri...mi smo, nazalost, proveli samo jedan deo majskog popodneva tu...
U brojnim restoranima mozete probati tradicionalnu japansku hranu, kao sto smo mi!
Najpopularnija poslastica je
satsuma imo- slatki krompir, kao i
chikuva kamaboko- - riblji kolaci sa rostilja. Da sam tada to znala, i da sam imala vise vremena za istrazivanje Asakuse, sigurno bih donela zacine shichimi i sancho...a Zoki bi probao u prodavnici Suzuhiro lokalno zanatsko pivo sa tradicionalnim kamabokom...drugi put!
Ovako, videli ste sta smo jeli..."oni neki", a "mi neki"- jok!
Ovaj kvart je postradao u americkom bombardovanju 10. marta 1945. godine, pa od starih kuca nije mnogo toga ostalo. Uglavnom su gradjene '50-tih i '60-tih godina 20. veka. Mozda je naseg putnika to asociralo na Vracar...
Dok stignete do Sensoji hrama, morate da prodjete kroz spalir tezgi-prodavnica sa najrazlicitijom robom..ovde cak i domaci dolaze da se snabdeju osnovnim potrepstinama, a tu je i najveca ponuda domacih prodavnica kuhinjskog posudja...ja se zadovoljih sitnicama, poput kimona i japanskog suncobrana!
U blizini hrama nalazi se mali zabavni park Hanaiashiki, najstariji u Japanu. U pozoristima i bioskopima prikazuju se kasicni japanski filmovi, koje najcesce rado gledaju stariji Japanci.
Ovo je i najstariji kvart sa gejsama, kazu da njih 45 jos uvek tu radi.
Bila je neverovatna guzva...tesko da uhvatite "prazan kadar"...gomila turista, gomila Japanaca...gledala sam da ne padnem negde, da se ne sudarim sa nekim, dok jurim da slikam sto vise...milion "mamipara" okolo...imitacija kimona...suncobrani, sesiri od asure, lepeze...tu je pao mali soping...kimono za 45 €...sesir i suncobran su bili 10-12 €...htela sam i one njihove "japanke", pravi model, i carapice, ali je tu bio "moj glas razuma", koji je rekao "ne"!
Ovuda smo samo protrcali...
...i uleteli u ovu pijacnu guzvu...
Hozomon je glavna kapija Sensoji hrama. Datira iz 10 veka, ali je vise puta obnavljana. I iva vrata cuvaje 2 statue, koje su uradjene po uzoru na dvojicu sumo-rvaca iz '60-tih godina 20 veka- Kitanoumi i Miobudani Kiyoshi. Sa zadnje strane vrata vidi se par "sandala od slame" napravljene u cast vajara, koje su teske 2 i po tone. Odmah iza kapije nalazi se kadionica- jokoro, od cijeg dima zarastaju rane.
Sensoji petospratna pagoda, zatvorena za posetioce, jer se smatra svetim spomen-mestom. Mogu da je posete samo oni cija imena clanova porodice stoje na plocama, a i to samo u odredjeno vreme, tj. doba godine.
Kaminarimon (Gromovita vrata), spoljna kapija Sensodji hrama, jedno o najslikanijih mesta u Tokiju. Ovaj dzinovski crveni fenjer- chochin, tezak je 700 kg, visi iznad svih koji tu prodju. Sa prednje strane pise to- Gromovita vrata, a sa zadnje njegovo sluzbeno ime- Furaijinmon. Vrata, sa obe strane, cuvaju statue japanskih bozanstava Fujin-sama, boga vetra i Raijin-sama, boga munje.