milenaidaki je napisao:
Pa ovde se skida u majice! Mora da je toplo na suncu, posebno posle tolikih aktivnosti. Prosto mi je žao što sam prilikom prvog spusta na skijama na Tari, u 7. razredu sa školom slomila nogu i tako završila skijašku karijeru i svaku želju da stanem na iste. Vidim da ovu aktivnost iskusni skijaši prosto obožavaju, kao neki ritual. Volela bih da obiđem velike skijaške centre, a ne sumnjam da su ovi u Francuskoj vrh. Ne moram da se skijam, nije loša ni ova staza za sankanje
, odlično bi prijala i šetnja, voožnja u gondolama, sedenje u kafićima po ovim vrhovima, posmatrenje apre-ski partije (našlo bi se tu od muzike sigurno podosta po mom ukusu
). Dobra kombinacija je taj ski centar blizu azurne obale, lepo je otići tamo možda na proleće. Ja najviše volim da idem na planinu u proleće.
Čudo su one ogromne zgrade, čitavo naselje na takvim visinama, mije nešto lepo, ali mora se obezbediti smeštaj za sve zaintersovane, kada već ima toliko staza! Moram da pitam, pošto se presvlačite, sigurno morate da nosite stvari u rancima. Da li vam to smeta tokom skijanja?
Tedi, hvala ti na ovom divnom putopisu, viidelia sam i naučila puno novog, a pitanje je da li ću u životu ikada stvarno moći tamo da odem. Želim ti da uskoro odeš tamo opet i da ne obraćaš pažnju ni na kakva klecanja nogu. Bar tamo uvek možeš da nađeš stazu koja će ti odgovarati!
Jeste Milenice, nosim stvari u rancu. Malo je zeznuto, ali treba, jer mi se ne gubi vreme na vraćanje u sobu. Dakle hrana, voda, obavezno nešto slatko za energiju, neki misle da treba i pljoska sa rakijom, rezervna majica, čarape, podkapa fantomka, aparat, novčanik, telefoni, maramice, nakupi se tu. Ranije su meni ubacivali stvari za celu porodicu al', posto su me ledja bolela, rekla sam svako svoje nek' nosi. Bilo bi super imati i patike u rancu jer se spušta do raznih preslatkih sela, a tesko je šetati u pancericama.
Tamo je čudno, spustiš se sa visine od preko 3000 metara na 1000 i nešto, pa nije retko da se za pola sata tebi potpuno promene vremenski uslovi.