Naš autobus sa ostatakom ekipe se uskoro vratio po nas.
U povratku sa Asuanske brane autobus je vozio uz Nil putem uz šetalište "korniš" duž kog je bilo ukotvljeno
desetak brodova. Autobus je stao, a naš vodič je rekla da imamo dva sata vremena, i ko hoće može da prodje kroz bazar koji je veoma velik i sigurno jako bogat i šarolik. Duja i ja smo odmah krenuli, i još nekolicina iz naše grupe.
Autobus je nastavio niz "korniš" ka našem brodu, a mi prvom pobočnom ulicom ka jezgru Asuana u čijoj je glavnoj ulici bazar. Uskoro smo čuli graju i nekoliko desetina metara dalje, ušli smo u bazar; on se protezao levo i desno dokle god pogled dopire.
I šta da se kaže, to je bio pravi bazar iz istočnjačkih priča. Žagor potiče od mnogobrojnih potencijalnih kupaca ali skoro i od isto tolikog ili većeg i glasnijeg broja prodavaca, koji uzvikivanjem privlače kupce. Glasovi su od basova, do altova i falseta. Svako mora da nadje svoj tonalitet da bi bio primećen. Uz glasove ljudi, čuju se zvuci krupne i sitne stoke, magaraca i kamila. Svi zvučni efekti su podržani vizuelnim.
Neverovatna šarolikost odeće ljudi, robe koja leži po prašnjavoj ulici, pokrivača i improvizovanih tendi i nastrešnica, jer blizu je podne i sunce, a afričko sunce žeže iz sve snage. Flaša vode koju smo poneli iz autobusa već je topla kao za čaj ali smo je Duja i ja brzo dokrajčili. Sve je u redu, flaširana voda se prodaje na svakom koraku. Brda lubenica, dinja, urmi, manga, papaja i drugog egzotičnog voća nas mami, ali su nas upozorili da Evropljani slabo podnose bakteriološki ekosistem koji se ni dobrim pranjem ne može ukloniti.
U susret nam ide jedan
mlad crnomanjasti momak, evropski obučen, smeska se, pozdravlja nas i ostavljamo ga negde u gužvi za nama.
Opštu zvučnu gungulu podržanu vizuelnim bogatstvom boja i oblika nadopunjuju mirisi. Od izuzetno fine kao puder prašine koja lebdi i daje žućkasto narandžasti ton svim bojama, do mirisa začina kukume, bibera, šafrana, cimeta, do oštrog ali lepog mirisa dima sa roštilja gde se peku šiš ćevap i neke druge poslastice. Oseća se opojan miris duvana od šiše i ekstrakta pravih mirisa po čemu su Egipćani poznati, jer kažu da se vrhunski svetski mirisi prave ovde u Egiptu, a flaširaju u Evropi i Americi.
Dolazimo do niza tezgi i butika suvenira i nakita.Dominira srebro i beskonačan broj verzija statua, kipova faraona, bogova starog Egipta-Misira, Horusi, Anubisi, kamile, drvene, kožne, mesingane, obložene sedefom...
Gledamo gotovo ošamućeni obiljem utisaka, kad odjedmom prilazi u toj gužvi
mladi crnomanjasti Egipćanin pozdravi se i izgubi iza nas u buljucima žena u raznobojnom haljinama, i još šarenijih turista, već natovarenih kupljenom robom.
Vidimo nekolicinu iz naše grupe. Priključuju nam se dve žene koje sede za našim stolom kada ručavamo na brodu. Kažu Duji: vidimo da se dobro snalazite sa arapskim jezikom...nije arapski kaže Duja, engleski je...,ma nema veze koji je jezik kažu one, nego hajdete sa nama u jedan butik gde su neke lepe haljine da nam pomognete u kupovini. Ja stojim u sred te buice objašnjavanja dezena i krojeva. Duja kaze: ...idem sa njima dvema tu smo u butiku.
Njih tri odlaze. Uhvatim pogled matorog Egipćanina koji sedi na ivici visokog trotoara pred svojim dućanom i prisustvuje sceni od malo pre.
Sedam na trotoar do njega, nudim ga cigarom koju on rado prima. Onda pokazuje tri prsta, pa onda butik u koga su otišle Duja i one dve naše saputnice iz ekipe, pokazuje na moju burmu, a onda trese rukom kao da se opekao. Njemu je verovatno jasan problem sa tri žene. Ni ne pokušavam da ga razuverim...
Onda se iz gužve pojavljuje jedan
mladi Egipćanin koji me pozdravlja, pa se zabrinut okreće i napeto gleda na sve strane.
U tom trenutku izlazi Duja i one dve koje nose kese pune nakupovanih haljina.
Momak vidno odahne i opet se izgubi u mnoštvu.
Izlazimo na veliki trg koji jednom stranom izlazi na "korniš". Znamo da smo daleko od broda i da je vreme da uzmemo taksi za povratak. Prilazimo nizu taksi automobila i taksisti dajemo ceduljicu na kome je arapski bilo ispisano ime našeg broda gde nas on treba da odveze. Kao za inat on izgleda ne zna da čita. On zove u pomoć prvog kolegu. On čita ali izgleda nije siguran, sada je već veći broj taksista od potencijalnih korisnika taksi usluge... Najzad posle bučnog dogovaranja sedamo u jedan taksi. Ispred nas ide jedan prazan taksi valjda da nam pokazuje put, za nama idu troja četvora kola, to su oni koji su pokazivali da treba ići na drugu stranu, valjda da se uvere da naš taksista greši. Čim smo zamakli iza ugla i izašli na "korniš" sa puno brodova u nizu, posle pedesetak metara vožnje, zaustavili smo se i šofer nam je teatralno pokazao naš brod, gde nas je čekao
onaj momak koga smo celo vreme sretali. On je u stvari policajac u civilu zadužen za našu bezbednost. Zadovoljan je ušao sa nama na brod.