Izlet u KelibijuČesto smo letovali na severu Tunisa u gradu Nabelu.
Taj deo Tunisa je brdovit i plodan.
Plantaže maslina, vinogradi i povrtnjaci su na sve strane. Često možete videti izmedju stabala maslina vreže zrelog paradajza. Uredno, okopano, zaliveno, nadjubreno, sve je "pod konac"!
Temperatura je leti iznad 35°C i vlaga vazduha ogromna.
Cap Bone je poluostrvo na severu Tunisa, a naše odredište Kelibija je na samom vrhu poluostrva i od Nabela je udaljena preko 60 km.
To je najveca tunizanska ribarska luka. Ima oko 50.000 stanovnika.
Turizam je potpuno nerazvijen ali se mogu iznajmiti stanovi i vile uz plazu, što tunižami često rade, naročito vikendom.
Jedini hotel koji nas je privukao je Cap Bone Kelibia Beach koji je malo van grada sa jednom od najlepših plaža u Tunisu.
Centar grada je mešavina starog i novog. Prepun je trgovina za svakodnevne potrebštine. Na svakom koraku naići ćete na kafane u kojima muškarci piju jako sladak čaj od mente posut pinjolama i puše šišu i igraju tavli ili domine. Žene tu ne zalaze.
Retko se čuju strani jezici, jer turista skoro i da nema. Grad je poznat po svetski čuvenom suvom belom vinu "Muskat iz Kelibije".
Sve to nas je privuklo da odemo na izlet do Kelibije.
Odmah posle doručka krenuli smo običnim medjugradskim autobusom (dok u špicu voze i duplaći). Autobus je stajao u svim usputnim mestima na poluostrvu Cap Bone, tako da smo znatiželjno gledali šta lokalno stanovništvo radi rano ujutro po tim gradićima.
Magareća zaprega je najčešće prevozno sredstvo. Drugo po redu je motorbicikl marke "Solex" na kojeg sednu muž, žena i barem dvoje dece, i pokoji ceger!
Svako ide svojim poslom, bez žurbe. Šoe, šoe!
Autobus je čist i komforan.
Svaki gradić, usput, je imao živopisno osmišljenu kružnu raskrsnicu.
Pored nas promiču plantaže maslina koje su oivičene ogromnim kaktusima visokim i do 3 metra, koji se zovu opuncija i imaju jestive plodove. Ako dodjete u situaciju da ih berete pazite jako bodu! Plod je veoma ukusan.
Evo jedne žene koja ih je nabrala i prodaje usput. Ona sedi u hladu, čuva dete i nešto krpi. Nije mi jasno zašto to neko kupuje kad ih ima svuda i previše? Valda neće da se ubodu?
Grad Kelibija je velika ribarska luka i na severu ima tvrdjavu uzdignutu na manjem brdu.
U gradu je mešavina modernog i tradicionalnog. Oseća se atmosfera pravog Tunisa. Nema turista, pa su nas gledali pomalo začudjeno, ali su svi bili jako ljubazni i predusretljivi prema nama. Kad smo ušli u radnju da kupimo vodu, prodavac je sve ostavio da nas posluži, a kupci u radnji su nam savetovali koja je voda najbolja!
Na letovanju smo bili sa našim prijateljima iz Zemuna, koji su tada bili prvi put u Tunisu.
Za njih je sve bilo novo i strano. Pogotovo su bili potpuno nepripremljeni za dane Ramadana koji je bio u toku. Tada je preko dana uglavnom sve zatvoreno izuzev pijace i radnjica oko nje. Tek kad se smrkne ljudi, žene, deca i bebe izadju iz kuća i tako šetaju, kupuju...do 2-3 ujutru. Tada smeju i da jedu i piju. Radnje se otvaraju, narod kupuje k'o da je sred dana.
Pošto nismo imali puno vremena odmah smo uzeli taksi koji nas je za 10 TD (oko 500 naših dinara) vozio ceo dan. Hiron i naš prijatelj su dogovarali cenu, a nas dve smo stajale sa strane, kao što je red.
Taksista, mlad čovek (ima samo dve žene), nas je vozio po gradu svo vreme našeg boravka, pričao nam o mestima pored kojih smo prolazili, sačekao nas je da razgledamo tvrdjavu i odvezao u italijanski restoran (koji je jedini bio otvoren za vreme Ramadana).
Tvrdjava je stvarno ogromna. Trebalo nam je ceo sat da je obidjemo. Ulaz je par TD.
Unutra nas je dočekao vodič koji nam je ukratko ispričao istorijat tvrdjave.
Mene je oduševio pogled sa tvrdjave na luku...
i na divne plaže koje se zovu Mali Pariz i Mansura, severno od Kelibije gde je i hotel...
Evo još jednog pogleda sa tvrdjave.
Neki (Hiron) su se blesavili...
A neki su svuda hteli da prodju...
Debljina zidina tvrdjave se najbolje vidi na ulazu.