Dvorac Nojsvanstajn
Autobus nas je ostavio na velikom parkingu, a onda opet malo pentranja! Buduci da smo stigli ranije od zakazanog vremena ulaska i da je toliko otoplilo (bilo je 25*!), da je peklo sunce, morala sam da kupim neki kacket i kupih ga za 9 €!
Dobili smo obavestenje da na nekoliko nacina mozemo stici do vrha i dvorca- autobusom, fijakerom ili peske (ovo bih preporucila onima koji su u formi, mladima i potpuno zdravima)...koliko sam cula od mladih koji su isli uzbrdo peske, trebalo im je 40-ak minuta...ali, sto se mene (i veceg dela grupe) tice, dovoljno je bilo sto smo se od dvorca spustili peske...pa smo sutradan svi imali upalu misica (ko listova, ko guznih, zadnje loze...)...prilicno strmo! Dakle, vodic je otisla da kupi karte za obilazak, podelila nam, objasnila gde se i kada nalazimo da bismo na vreme svi bili tu za ulazak u dvorac, jer se tamo zaista u minut postuje vreme...do polaska lokalnog autobusa smo (a sta bismo drugo nego to?!
) seli u restoran da popijemo kafu i opet osmotrili- sta? Naravno, stanje u toaletu! Cisto, mirisno, sve na mestu! To saznanje tako smiruje! Konacno je doslo vreme da se krene autobusom ka vrhu...guzva je bila neopisiva, a vozac je pustio da se natrpamo k'o sardine! Visila sam bukvalno na vratima! Tih desetak minuta (ako i toliko ima!) voznje do vrha, kostalo je putnike teskog znojenja, jer je bilo toplo, prozori zatvoreni...srecna okolnost je da sam prva izasla iz busa!
Koje olaksanje! Onda smo sa vodicem otisli na "viseci most", koji bas i nije viseci (kao u "Indijani Dzonsu"), vec most iznad provalije, sa daskama, na kome se tiska gomila turista, a sve sa zeljom da ovekoveci dvorac sa najlepseg mesta! U prvi mah sam pomislila da necu ja to moci (pune ruke stvari...jakna, kacket, aparati, tasna...), a onda sam bila odusevljena pogledom, slikala sam, stigla do polovine mosta, ali dalje od ljudi vise nisam mogla da prodjem...onda smo nastavili ka dvorcu, opet jedan deo puta peske, malo nizbrdo, malo uzbrdo...i umorili se dok smo stigli do zidina dvorca..tamo smo jos jedno sat vremena cekali da se na semaforu upali broj nase grupe, a to je znacilo da mozemo uci...odmah sa desne strane po prolasku kroz kapiju je toalet...
Marijin most...prvo smo sa njega gledali ka dvorcu...
Pogled nije najprijatniji...dosta je visoko, podrhtava od ljudskih koraka...a ispod voda.....