Da ne otvaram novu temu - nadovezaću se ovde. Mada ima tu i mesta koja ne spadaju u Peloponez.
Vako.
Dan 1. Put do Dojrana i sovka. Jedini smeštaj koji je primao pse. Na obali jezera, skoro u centru starog Dojrana. Klopa u prvom restoranu, nemam pojma kako se zove. Ne baš za preporuku. Držte se Granika i Fuk Tak-a Ujutro savršen burek, po tradiciji.
Dan 2. Put ka Delfima, auto putem kroz Olimpsku regiju. Izbori u Grčkoj. Ne naplaćuje se putarina. Kakva dobrodošlica. Pauza na nekoj plaži iza Nei Poria, kupanjac. Zaglavio kola u pesku. Priskočili lokalci, otac i sin, izvukli me sajlom za vuču.
Pauza kod Termopila. Prilazi čovek sa devojčicom da pomazi psa. Reč po reč, pita odakle smo. Srbija. Ma nemoj na pricas, kaže na skoro čistom srpskom. Čovek studirao u Beogradu stomatologiju, sad ima ordinaciju u Atini. Obožava Srbiju.
Na pumpi, pumpadžija pita - Zvezda ili Partizan. Zvezda kažem. Grljenje, ljubljenje. Kreće da peva navijačke pesme. Živeo Olimpijakos, živela Zvezda. Ok, obrati se Dextu i Drkiju, kažem ja.
Posle Termopila uspon preko planinčina do Delfa. Delfi, fantastična priroda, pogled na polja maslina u dolini i more. Lokalitet - šta reći.... Antička Grčka. Esencija.
Dve noći na Delfima, obilazak obližnjeg gradića Arachova, u planini. Mondensko skijalište. Fantastično mesto, živi celu noć, puni kafići i restorani. Sve domaći. Stranci ovde ne zalaze. Bili smo atrakcija. Opet priča o Zvezdi i Olimpijakosu, grljenje i ljubljenje i navijačke pesme. Grad je fenomenalna mešavina planinsko-mediteranske arhitekture.
Posle Delfa krećemo ka glavnom odredišu - Tolu. Biramo rutu preko Nafpaktosa i mosta Rio - Antirio. Lep put uz obalu. Puno zanimljivih sela uz obalu, za koja nemamo vremena. Preskačemo i Nafpaktos. Ostaje za neku drugu priliku. Stižemo do mosta, ali Korintski zaliv savladavamo trajektom, lepše i duže traje i bolji pogled na most. A i duplo jeftinije od prelaska mosta.
Zatim vozimo novim auto putem od Patre ka Atini. Na naplatnoj rampi plaćam putarinu a službenik iz kućice progovara "Hvala". Na severu mi ne bi bilo čudno, ali ovde da.
Stižemo u predgradje Tola, gde nam je vila. Smeštaj nikad bolji u Grčkoj, i nikad jeftiniji. Ujedno i jedini smeštaj u široj okolini koji prima pse, tako da dvorište pod palmama podseća na kafileriju. Svi gosti desetak apartmana su imali pse. I svi su se uveče okupljali na našoj terasi da pevaju serenade našoj Nori. Psi mislim, ne gosti. Pridružile su im se i dve gazdine mačke. Ko ZOO vrt u Jagodini. Falili samo dinosaursi.
Odlazimo na prvo blic kupanje u Tolo. Ogromno razočaranje. Gužva na plaži, pesak onaj najsitniji, onaj iz parkića po kojem se ne igraju deca nego pišaju psi. Plaža prljava za medalju. Odlazimo posle u šetnju na giros. Mesto je teško sranje. Seljana. Jedna ulica koja se kao tanko i debelo crevo provlači između nepreglednog niza više ili manje ružnih kuća i hotela. Ulica jednosmerna, voziš između parkiranih kola i buljuka pešaka. Stres. Ako hooćeš da izađeš iz mesta moraš tim crevom do kraja sela, jedno 3 km, pa uz brdo ko divokoza do putića koji iznad sela ide i izvodi te iz mračnog vilajeta. U Tolo smo ušli dva puta - tad i nikad više.
Higijensko rekreativne potrebe u vidu kupanja i sunčanja smo upražnjavali na susednoj plaži takođe dugoj 2-3 km. Šljunak, na ulazu 2-3 metra stena i krupnog kamenja sa peščanim prolazima. Posle toga sledi pristojan plićak sa lepim peščanim dnom. Na svim tim kilometrima plaže desetak ljudi. Često se vidi samo jedna ili dve glave u vodi. Uživancija. Mir.
NAFPLIO Šta reći. Verovatno najlepši gradić u Grčkoj. Grčka verzija Dubrovnika. Lepo, drugačije od svega viđenog u Grčkoj. Da li bih išao opet. Bih, kad ga presele jedno 500-600 km bliže Beogradu. Lak pristup gradu i bez problema sa parkiranjem.
EPIDAVROS I MIKENA - šta reći. Bile su to jako lepe devojke, kad su bile mlade.
CENE Dok su drugari raportirali da je na Halkidikiju giros 3 eura, na Krfu 3 ali sa cacikijem 3,5 u centru Nafplija je bio 2,70. U Toletu 2,30. Piće u fensi restoranu na rivi u Nafpliju 2,5 eura za bezalkoholna pića. Večera u taverni u srcu starog grada maksimum 30 eura za troje.
KARATHONA BEACH Nafplio nema plažu, odnosno ima je van grada 5-10 min vožnje. Opet duuuuugačka par kilometara, peščana sa hladovinom u zaleđu i parkingom za pola Grčke. Upozorenje. Na delovima plaže postoje stene u vodi koje su oble ali je problem što na njima raste neka mešavina mahovine i meduze. Travka koja ima pipke i žari kao meduza.
Povratak kući. Ali prvo METEORI. Put prema Atini, pa prečica Elefsina - Thiva. Avetinjski auto put od Lamie do Trikale. Nov novcat, za nekih 100-tinak kilometara sreli 5 vozila u oba smera. Za koga oni prave te auto puteve. Ima se, može se.
METEORI - najjači utisak sa putovanja. Čudo prirode, božanskih ruku delo. Sami manastiri - komercijala za turiste. Biletarnica ko na stadionu. Samo što ne prodaju članske karte. Pravi doživljaj je doći uveče, kad nema turista, gledati zalazak sunca, čuti šum vetra, čuti tišinu i svoje misli.
OHRID - posle dve noći na Meteorima slede dve noći na Ohridu. Put kroz Grčku prazan i odličan. Put kroz Makedoniju očajan. Prvi susret, odlazak u centar grada. Haos, gužva veća nego u Veneciji. Vašarište, ciganija. Razočaranje. Sutradan odlazak do Sv. Nauma. Potpuno druga slika. Prelepo uređen kompleks, manastiri, dobra plaža, sjajni restorani, Crni drim. Samo zbog toga bih se vratio na Ohrid.
Povratak kući. Dilema da li preko Bitolja ili Tetova. Gazda kaže idi na Tetovo, uštedećeš sat vremena. I uštedeo sam, ali sam i ostario za par godina. Nekih stotinak kilometara oko Gostivara i Tetova voziš kroz krajeve u kojima se vijore se zastave Albanije, SAD, Kosova...
Tek od Skoplja se mirnije diše.
Eto.
Rezime: Uzbudljivo, drugačije, raznovrsno. Ali i naporno i preambiciozno. Od sada, da se citiram. Plaža - soba - paradajz - plaža - giros - soba - horiznotala.
Hvala na pažnji i čitanju.
_________________ Peglanje je lakše ako se prethodno dobro pofajta
|