3.dan HalštatHalštat se nalazi na samoj obali, u jugozapadnom delu istoimenog jezera, u tzv. Salckamergut regionu, koji se proteže istočno od grada Salcburga do Dahštajn planina. Razvoj čitavog regiona, od samog početka naseljavanja ovih prostora, vezan je za eksploatisanje soli, pa bi i naziv regiona u bukvalnom prevodu bio „Posed kancelarije za so“. Naziv potiče od carske kancelarije za so iz doba Habsburške monarhije, u čijoj nadležnosti su se nalazili rudnici soli.
Sve do 19. veka do Halštata se moglo doći samo čamcem ili uskom stazom. I tamo su svraćali samo rudari i trgovci soli. Možda je baš zato ovaj gradić sačuvao svoju bajkovitu lepotu. Da bi se napravio put, razbijane su stene i probijani tuneli.
Kopija skoro celog gradića nalazi se u u provinciji Guangdong u Kini. Kinezi su unajmili privatne detektive da naprave nacrt sela i 2011. godine, za 940 miliona dolara, napravili su plagijat ovog bajkovitog mesta. To je valjda jedinstven slučaj da je neko iskopirao celo selo. Bez obzira na to najveći procenat turista koji posete Halštat su upravo Kinezi.
Kao što reče naš vodič… Milionima puta slikan, jednom kopiran i nikad dostignut – Halštat. Zato izvinite na broju slika.
Za Halštat kazu “da je grad u kojem je čak i smrt lepa”. Zbog malog kapaciteta halštatskog groblja, nije bilo dovoljno mesta da se sahrajuju stanovnici grada, pa je u maloj kapeli napravljena kuća kostiju Beinhaus iz 18. veka sa oko 1200 lobanja. Kremiranje nije bilo dozvoljeno, pa su nakon 10 godina, vađeni ostaci, izlagani svetlosti nekoliko nedelja dok ne dobiju boju slonovače i nakon toga su prebačeni u kosturnicu. Svaka lobanja je oslikana cvećem, vencima i drugim simbolima.
Brošura na srpsko-hrvatskom koja se dobija na ulazu u kosturnica, ulaz se plaća 1,5euro.
Da budem iskren sam gradić i nije nešto spektakularan. Ok kuće su napravljane uz samu nepristupačnu liticu, videćete na nekoj od slika da su kuće do samog jezera dvospratne pri ćemu je "prizemlje" zapravo na vodi i služi da pristanu čamci, a živelo se na spratu koji na suprotnoj strani izlazi na put.
Glavni trg Brunen
Spomenik rudaru. Halštat se smatra za najstarije naseljeno mesto u Evropi, iz razloga što se u tom regionu nalazio prvi svetski poznat rudnik soli. Upravo tako je ovaj grad i dobio ime od starog keltskog naziva za so - „HAL“.
Ako želite da odete do rudnika soli ili do vidikovca koji se nalazi iznad grada možete koristiti uspinjaču ili pešačku stazu. Prvo je skupo (samo do vidikovca 9e u jednom pravcu, na vrhu nema blagajne pa morate u podnožju da se odlučite kako ćete da stignete, a sa posetom rudniku 24e), a drugo naporno i ako ste u dobroj kondiciji trebaće vam oko sat vremena.
Ja ipak toplo preporučujem ovu avanturu jer se meni Halštat možda najviše dopao sa visine.
Primetićete na slikama da je bio lep i sunčan dan, ali na vidikovcu (nadmorska visini oko 800m) bilo je 20ak cm snega. Naravno staza kojom se kreću pešaci je savršeno očišćena.
Poseta rudniku soli traje oko 90min i ide se u pratnji vodiča. Naš je bio očajan, engleski je pričao brzo i nerazgovetno i dodatno me je nervirao jer je na nemačkom pričao par minuta, a na engleskom par rečenica. Dosta je rudnik interaktivan, sa prikazom otkuda uopšte so u planini, kako se so "kopa", prikazom života u i oko rudnika... Na ulasku dobijete i zaštitno odelo da se ne isprljate tokom obilaska.
Kažu da su ove najstarije očuvane drvene stepenice u Evropi, a njihovo otlrivanje i konzervaciju prati jedan zanimljiv film.
Moderni rudari-turisti ipak ne rade u rudniku pa treba malo i da se zabave. Tako se ne spuštaju stepenicama već toboganima, od kojih je jedan 64m dug. Brzina spusta oko 35 km/h. Nezaboravno iskustvo
A kada se umore i od toga na raspolaganju im je vozić
U neposrednoj blizini rudnika se nalazi i vidikovac Skywalk, 300 m iznad krovova Halštata. Tu su nastale i meni najdraže slike.