Utom, eto i robne kuće. Joj, taj izlog:
Ulazimo, i...
Aaaah!
Hoću te ukrase!
Gledamo po spratovima, ali ukrasa nema! Kad, poslednji sprat je dečije odeljenje
Igračke! Pa to se ne propušta... (Na Pefkinoj listi je bio i Muzej igračaka...) Gledamo naokolo, oduševljavamo se raznim (uglavnom maznim, plišanim) igračkicama, ali ima i lego kockica i raznih makina na daljinsko upravljanje...
Neke nas podsećaju na drugar(k)e
U dnu prostorije: karusel!
Prilazimo, on se zaustavlja, klinci iskaču... Kraj nas je stao baš taj lepi labud, na kojeg kidišu dvoje klinaca koji su jedva sačekali da se mašina zaustavi...
I Pef komentariše da bi i njen izbor za vožnju bio isti, al' nije red da se bijemo sa dečurlijom
Kako nam je falilo jedno 'rent-a-klinče' da se isfoliramo da smo pratnja na toj vrtešci...
A kafa?
Idemo na krov, kafić pun kao da se nešto deli džabe. Na par praznih stolova: Reserve. Prođosmo uzduž i popreko, niko ne ustaje... Usput nam se smeškaju neke šam rolnice iz vitrine...
Hoćemo li da čekamo? Jok, Pef mora da sedne i mora da pribavi kafu. Krećemo dole.
Opet gledamo naokolo, ali ukrasa nema...
Pef se zainatila da ih nađemo. Silazimo u podrum i: eto ih! Boje, veličine, oblici, šljokice, perje... Nisu oni sa jelke, ali jesu lepi. Jedva izabrasmo.
Ima tu i nekakva pekara/kafeterija, sa par barskih stolica. Ne, nije to to. Gledam Pef onako izmučenu... E pa idemo nazad gore, ima da izmislim gde da se sedne i šlus!
Sreća da rade pokretne stepenice (a možda to samo kod nas...?) Bacam pogled prema terasi, ima mesta na suncu, možda i nije toliko hladno?
Yes! Smestile se.
Kelnerima se ne žuri....
Gostima se ne žuri...
Hej, pa ni nama se ne žuri?
Sunce sija... Malo fotkamo, malo planiramo, malo srčemo, malo odmaramo noge... Život je lep!
Ipak, svakog gosta pola sata dosta...
Tek u silasku se setim da nismo ni tražile one šam-rolne?