Budimpešta 2015Iz nekog razloga uvek sam odlagao posetu Budimpešti i birao neke druge destinacije. Možda je jedan od razloga bio i taj da sam službeno boravio u tom gradu i u pauzama predavanja uspeo da vidim jedan njegov deo. Drugi razlog je verovatno i ponuda turističkih aranžmana koji uključuju jedno ili dva noćenja i nategnut program što mi se nije dopalo. Pre par dana vratio sam se iz posete Budmpešti u sopstvenoj organizaciji. Stan sam rezervisao preko sajta Airbnb, a od puta nisam odustao zbog zategnute situacije na prelazima.
Lepotu gradu daju široki bulevari, neverovatno puno parkova i zelenila u centru, stara zdanja očuvanih fasada sa obe strane reke i skladna mešavina arhitektonskih stilova. S pravom su mu dali nadimak Pariz Istočne Evrope. Ipak kada se udaljite malo od centra vidi se i drugačija slika kockastih zgrada, oronulih fasada ispisanih grafitima, prljavih ulica. Ono što me je neprijatno iznenadilo su cene ulaznica za muzeje i slične lokalitete, skuplje je nego u mnogim drugim gradovima.
Prilikom planiranja obilaska nekog grada koristim sajt / aplikaciju Tripomatic i mape koje ću ovde postavljati su deo plana napravljenog pre polaska.
Deo prikaza biće dupliranje već postavljenih. Bio sam u dilemi da li da ih ponavljam, nadam se da ne zamerate.
Dan 1Zbog stanja na granicama (zatvoren Horgoš zbog migranata za one koji će ovo čitati kasnije), a i zbog toga što sam se u priči sa domaćinom vlasnikom stana zadržao duže nego što sam mislio imao sam manje vremena za sprovođenje plana. I obilazak sam započeo unazad (od broja 9 na karti) jer se ispostavilo da neposredno ispred stana staje bus koji vozi do tog mesta.
Ukupna dužina šetnje 2,5 kmZamak Vajdahunyad (oznaka 9 na mapi) nalazi se u gradskom parku i sagrađen je za potrebe Milenijumske izložbe 1896. povodom obeležavanja hiljadugodišnjice naseljavanja Mađara u panonsku ravnicu. Zamak je projektovao arhitekta Ignac Alpar po uzoru na zamak istog imena u Transilvaniji u Rumuniji (zamak Sibinjanin Janka). Dvorac ima tri dela, svaki izgrađen u drugom stilu - gotski, romanski i barokni. Verovatno ste već pročitali da je originalno izgrađen od kartona i drveta, ali se stanovnicima Budimpešte toliko dopao da je prezidan ciglom. Danas se u jednom krilu nalazi muzej poljoprivrede.
Crkva sv. JakovaZgrada muzeja poljoprivredeU kompleksu postoji jedna interesantnija statua Anonimusu, meni liči na Dvajta Vedera, ali je par turista zamislilo da je ona napravljena samo da bi se oni slikali pa nisam čekaoDvorac je lepši sa druge strane, iz parka, okružen jezercetomJedan od najjačih utisaka sa putovanja, uživanje na ovim klupamaU okviru parka nalazi se još mnoštvo zanimljivih objekata: ZOO vrt, botanička bašta, poznato kupalište-spa, u zimskim mesecima najveće otvoreno klizalište, spomenici.
Trg Heroja (oznaka 6 na mapi) je jedna od poznatijih atrakcija i turistički simbol Budimpešte. Ovo je najveći trg u gradu. Projektovan je u sklopu hiljadugodišnjice od dolaska mađarskih plemena na ovo područje. U centru trga je spomenik Milenijum – Arhangel Gabrijel (oznaka 8) koji nosi u ruci krst i Svetu mađarsku krunu. Iza se nalaze statue konjanika i sedam mađarskih vođa kroz basen Karpata 896.godine. U kolonadama se nalaze i spomenici značajnim ličnostima mađarske istorije. U centru trga je Grob neznanog junaka. Kada je spomenik prvobitno izgrađen, Mađarska je bila deo Austro-Ugarske, tako da je poslednjih pet mesta na levoj strani rezervisano za pripadnike habzburške dinastije. Posle Drugog svetskog rata, spomenik je obnovljen i habzburški carevi su zamenjeni mađarskim borcima za slobodu.
Sa desne strane trga se nalazi Umetnička Dvorana (oznaka 5 ), a sa leve Muzej lepih umetnosti (oznaka 7), koji predstavlja drugu po redu najveću zbirku španske umetnosti.
Na samom Trgu Heroja nalazi se i
ambasada Srbije, na jednom od ekskluzivnijih mesta u gradu. Za nju je vezana i jedna „legenda“. Ta zgrada menjala je, bar od 19. veka do danas, tri puta svoj izgled. Prvobitno je, u 19. veku, na mestu ambasade bio čuveni otmeni restoran Bellevie, u koji je dolazila sva viđenija mađarska gospoda. Početkom 20. veka rušene su stare zgrade, i 1904. ili 1905. na mestu restorana izgrađena je nova. Spadala je u izuzetno lepe zgrade zidane u stilu secesije. Slike iz tog vremena pokazuju potpuno drugačiju zgradu od današnje. Zidovi su bili ukrašeni keramičkim ornamentima mavarskog i indijskog stila, dok nijedan prozor nije bio isti. Slika te zgrade s početka 20. veka danas je razglednica koja se dobija od ambasade SCG u Mađarskoj. Podaci nisu usaglašeni, ali kada je jedan građevinski preduzetnik postao njen vlasnik, sačuvao je zgradu u izvornom stanju do 1926. ili 1928. Vlasnik je držao da je bila previše kitnjasta, pa je morala biti prezidana. Tako je dobila današnji izgled, a umesto pomalo kičastog, koji je zadržan u nekim detaljima, njom sada dominira otmen, hladan stil. Na ambasadi je dozidan jedan sprat, a na zgradi konzulata, koji je odmah do ambasade, dodata su još dva.
Legenda je vezana sa našeg čuvenog pesnika Jovana Dučića koji je bio ambasador u Pešti. Kada je trebalo da preda akreditivna pisma, obukao je uniformu po nacrtu koji je sam napravio, naručio je jedan jako svečani fijaker i upregao četiri bela konja. Ako je istinita legenda, veoma ugledna grofica iz Transilvanije bila je tridesetih godina vlasnik zgrade u kojoj je danas ambasada. Kada je, provozavši se fijakerom, zadivio sve prisutne i pošto se o tom događaju pričalo mesecima, Dučić se upoznao s groficom, koja je, kažu, takođe bila vrlo privlačna, i oni su se zaljubili jedno u drugo. Kada je Dučić pošao u Rim, grofica mu je poklonila svoju vilu u znak sećanja na njihovu veliku ljubav. Ono o čemu se takođe govori jeste da je ona kasnije, 2-3 puta svraćala u zgradu, da bi videla kako izgleda, i tada je prepričavala svoju ljubav s Dučićem.
Avenija Andraši (oznaka 4 na mapi), često se naziva i „Avenija kulture“, zbog brojnih kulturnih znamenitosti koje su se u njoj smjestile, među kojima je svakako najpoznatija Opera. Šetnja bulevarom Andraši je kao putovanje novijom gradskom istorijom. Ono što je mene iznenadilo je prelepo uređeno šetalište koje se nalazi po sredini bulevara. Ovde su uglavnom živeli bankari, aristokrate, plemićke porodice i zemljoposednici. Avenija je dobila ime po premijeru Gyula Andrássy koji je bio inicijator projekta. Avenija je smatrana remek delom gradskog planiranja, pa je čak i javni prevoz zabranjen kako bi se sačuvao njen karakter. Tako se došlo i do ideje da se izgradi podzemna železnica koja bi išla ispod nje. Tako je ,,Millenium” podzemna železnica, prva podzemna železnica u kontinentalnoj Evropi otvorena 1896.godine.
Neke od građevina koje se nalaze uz bulevar su i
Muzej Kuća terora (oznaka 4 na mapi) posvećen nacističkom i komunističkom režimu u Mađarskoj. Posetioci mogu videti ćelije u kojima su zatvorenici držani i sprave kojima su mučeni kako bi se iz njih izmamila informacija ili priznanje za ono što jesu ili nisu učinili. Ipak, neke sobe imaju vrlo simbolično značenje koje možda neće razumeti neko ko nije mađarskog porekla. Informativni letci na više jezika su dostupni na ulazu u svaku sobu, a možete kupiti i audio vodič na blagajni.
Mađarska opera (oznaka 2 na mapi) predstavlja jednu od najreprezentaivnijih zgrada u Budimpešti. Izgrađena je između 1875.i 1884. Može da primi 1.289 gledalaca. Rađena je u neorenesansnom stilu. Sa desne strane ulaza je statua Franca Lista, a sa leve Ferenca Erkela, koji se smatra ocem mađarske opera. Oba dela je vajao Alajoš Strobl. Tavanica auditorijuma je ukrašena freskama. Smatra se da je najbolja na svetu što se tiče akustike – pored Milanske skale i Pariske opere.
U aveniji Andraši nalazi se i nekoliko trgova. Jedan od dva trga u ulici Andrasi je Kodály Körönd. Na njemu se nalaze četiri zgrade koje formiraju pun krug. Ispred zgrada se nalaze mali vrtovi sa statuama. Trg se prvo zvao samo Körönd, što znači “krug”, ali je 1938.promenjen u "Krug Adolfa Hitlera". Godine 1945.vraćeno mu je ime Körönd, a od 1971. se preimenovao u Kodály Körönd, po Konaliju Zoltanu, koji je živeo u jednoj od zgrada na trgu.
Drugi trg je Oktagon, na kome se nalazi veliki broj predstavništva firmi, ali i restorana, menjačnica, kafea i poslastičarnica. Oktagon je i važna tačka ukrštanja gradskog prevoza.
U blizini se nalazi se i
trg Franca Lista i muzička Akademija (oznaka 3 na mapi).
Avenija se završava na
Eržebet (Elizabetinom) parku (oznaka 1 na mapi), a atmosfera u tom parku me je oduševljavala svako veče. Park je prepun, uglavnom mladih ljudi, koji donesu piće i posedaju po klupama, travi, brčkaju se u fontani, pričaju i slušaju muziku. Iako se provlačite pored njih svi su nasmejani, nema nikakve nervoze.
Na nekoliko kioska u parku prodaju se pića, sokovi, točeno pivo, sladoled i sl. Ima nekoliko javnih toaleta. Postoji i točak poput onog u Beču sa panoramskim pogledom na grad.
U ovom kiosku se prodaje odličan sladoled, kugla košta 290HUF ili oko 1e