Penjemo se do vrha...ovde se nalazi restoran, u kome mozete da se okrepite, popijete "pravu tursku kafu"...koju ce vam skuvati konobar- Hrvat!
Salu na stranu, svo osoblje je veoma ljubazno i prijateljski raspolozeno...koliko se secam, cak i sok koji je bio u ponudi, podseca na vreme bratske ljubave- ako se dobro secam, u pitanju je bila "Mirinda". Starije generacije se secaju ovog gaziranog napitka.
Vezano za "tursku kafu", procitah negde da je, kao vrhunac poraza i osecaja da vas je neko "pregazio", Madjarima je bio potez Turaka, koji su ih, prilikom okoncanja sukoba, pozvali na pregovore i tom prilikom ih ponudili crnom kafom. Kako do tada nisu znali za nju, Madjari su to doziveli kao veliko ponizenje "jer su ih Turci ponudili
crnom corbom"...nama je jako prijala! Jedino nam je pod ovom staklenom kupolom, tog oblacnog i toplog 30. maja bilo jako vruce!
Citam da sada mozete nesto i od hrane tu da porucite. Verovatno se usluga i ponuda jos popravila za poslednjih 5 godina.