Tako dodjosmo do price o
porodici Zolnaj...ne znam da li se izgovara Zolnaj ili Zolnai (kako uglavnom nalazim na netu- prevod)...meni ono "y", na kraju reci, ipak zvuci kao "j"!
Pre 130 godina, u Pecuju je nastala Zolnaj keramika. Njen tvorac, Miklos Zolnaj, postao je slavan zahvaljujuci njoj i ona mu je obezbedila prvo mesto na Svetskoj izlozbi u Parizu. Za ovu keramiku Vilmos Zolnaj, sin Miklosa Zolnaja, dobio je
Nacionalni orden legije casti. Zolnaj keramikom ukrasene su mnoge fasade u Srednjoj Evropi, vise od 1000 njih. Medju njima i zgrada hotela "Moskva" u Beogradu, Marijina crkva u Novom Sadu, Gradska kuca i Rajhlova palata u Subotici. Takodje, danas se na Palicu, u parku, nalaze 2 vaze iz ove fabrike. U Pecuju su mnoge zgrade, takodje, ukrasene ovom dekorativnom keramikom, posebno one iz doba secesije. Velika zbirka unikatno radjenih predmeta od keramike, njih oko 12000, nalazi se u zbirkama na vise mesta u gradu i vrede milione evra, a u samom Zolnaj muzeju ima 705 eksponata.
Fabriku je osnovao Miklos Zolnaj, 1853. godine, za sina Ignaca. Medjutim, upravljanje fabrikom preuzeo je drugi sin- Vilmos. U pocetku, to je bila radionica sa nekoliko radnika. Proizvodili su samotne opeke i predmete od keramike. Kako je to bila roba koja je vec postojala na trzistu, posao je poceo da opada, fabrika se nasla pred bankrotom, pa je Miklos shvatio da mora nesto da ucini, da bi podigao proizvodnju. Pocinje da traga za novim tehnologijama u proizvodnji keramike. Godine 1868. je, uz pomoc najboljih hemicara, izveo niz eksperimenata mesajuci sastojke. Gradi peci sa izuzetno visokim temperaturama, traga za kvalitetnom glinom i koristi iskustva postojecih grncara. Tako je stvorio
pirogranit crep i zidne obloge- pecat pecujskog graditeljskog nasledja. Godine 1890., Vilmos Zolnaj patentirao je
pirogranitnu keramiku, koja postaje ukras na mnogim gradjevinama u Austrougarskoj. Taj materijal se pokazao kao vrlo izdrzljiv i postojan, otporan na sve vremenske uslove. Ova keramika se pece na veoma visokim temperaturama, od 1200-1260*. Dalje tragajuci, inspirisan indijskim, japanskim i kineskim porcelanom, vrsio je eksperimente sa razlicitim glazurama. Tako je i otkrio cudesni
eosin ili eozin. To je materijal, koji na predmetima stvara cudesnu igru svetlosti i boja, ponajvise zuckastih i zelenkastih nijansi. Eozin potice od grcke reci
eos, sto znaci "svetlost zore", pa tvorac tako naziva i dobijeni spektar boja. Zahvaljujuci njemu, boje se fluorescentno prelivaju na predmetima. Taj materijal cine oksidi gvozdja. Eozin se nanosi na keramiku posle pecenja i prvog nanosenja glazure. Kako se radi na veoma visokim temperaturama, nikad se ne zna sta ce izaci iz peci. Ovaj izum je predstavio upravo na pomenutoj Izlozbi u Parizu, za koji je dobio "Gran Pri". Posle toga, proizvodnja u njegovoj fabrici naglo pocinje da raste.
Zolnaj fabrika je donela dve novosti u proizvodnji keramike:
1. Istrazivali su koje sve boje mogu da dobiju posle pecenja, uz dodavanje oksida gvozdja
2. Dosli su do novog procesa sagorevanja koje su mogli da koriste u proizvodnji
Iako se zna da se radi o oksidima gvozdja, cela formula eosina nije poznata. Naravno, u pocetku su ove proizvode mogli da kupuju samo plemici, bogati trgovci i kolekcionari, jer su jedino oni mogli da ih plate. Danas su dostupni i obicnim gradjanima. Cene cemo videti drugi put.
Danas u fabrici radi 80 radnika. U procesu oslikavanja rade iskjlucivo zene. Za taj rad potrebna je sigurna i mirna ruka. Inace, pirogranit je naziv za sve vrste keramike. Rec
piro znaci da se materijal pece na visokim temperaturama, a
granit je struktura materijala, koja ga cini otpornim na spoljne temperature. Keramika se izradjuje rucno.
Rekoh da se u samom muzeju nalazi 705 predmeta iz kolekcije zlatnog doba Zolnaj keramike. Glavni dizajneri su potekli iz dinastije Zolnaj. Vilmos je bio istaknuti slikar, a imao je 2 cerke, Juliju i Terezu, koje su dizajnirale najlepse predmete iz ove zbirke. Jedna od njih je bila udata za poljskog arhitektu Tadeja Sikorskog. Jedna posebno odvojena i izlozena velika vaza, njegov je rad. Njihove radove sakupio je, tokom decenija, cuveni kolekcionar
Djudji. Njegova
kolekcija je 2009. godine vracena Pecuju u kome je nastala, ti komadi su proizvod 40-godisnjeg perioda fabrike (1870.-1910.), koji se moze podeliti u tri glavna perioda: Istorija, Milenijum i Art Nuvo. Predmeti stvoreni u periodu
Istorije (1878.-1885.) predstavljaju specificne izvore arheoloskog i etnografskog sakupljackog dela. Zolnajeve cerke Tereza i Julija imale su zadatak da sakupe delove kolekcije. Posebnost kolekcije je u tome sto su obe imale i sopstvene naslikane, potpisane, datirane rane predmete. Glavni dizajner ovog perioda, koji je predstavljao "zapadnjacku orijentaciju", bio je Armin Klajn- slikar, vajar, dizajner forme i dekora. U njegovim delima mogu se prepoznati grcki mitoloskih likovi, licnosti rane renesanse, portreti starog nemackog stila i scene madjarskog "narodnog zivota". Za 1000-godisnjicu grada, koja je proslavljena 1896. godine, Vilmos Zolnaj je razvio novu tehniku za ostakljivanje, koju je u cast godisnjice nazvao "Tehnika milenijuma". Kasnije je postala poznata kao eozin, glamurozna glazura koja menja boju, na kojoj blistaju plemeniti metali i drago kamenje.
Ovu kolekciju je moguce videti u
Kuci Sikorski. To je kuca u kojoj je zivela Vilmoseva cerka Julija sa muzem. Izgradjena je 1887. godine u Art Nuvo stilu. Dizajn enterijera vile nije promenjen, jer je to zgrada od istorijske vaznosti, zasticena zakonom. Do 1960. godine je bila pretvorena u decji vrtic. Danas je deo Zolnaj kulturne cetvrti. Zolnaj Infopult i prodavnica su mesto gde mozete da dobijete informacije, kupite karte, kupite Zolnaj proizvode i odaberete najlepse poklone, nakit i satove.
Prilikom posete fabrici mozete se upoznati sa istorijom porodice Zolnaj i istorijom fabrike– u zgradi od koje je sve krenulo. Jedna od najlepsih postavki je
Pink Zsolnay, koja sadrzi 1200 predmeta iz perioda pre 1853. godine, koju karakterise pink glazura, nastala kao rezultat veoma uspesnog Vilmosevog eksperimentisanja. Ako obidjete fabriku radnim danima, mozete prisustvovati i samom procesu proizvodnje keramike. Djudji kolekciju cini 600 najreprezentativnijih primeraka zlatnog doba fabrike.
Kako je Vilmos Zolnaj preminuo 1900. godine, fabriku preuzima njegov sin Miklos, koji je 1914. postao najveci proizvodjac keramike u Austrougarskoj. Izmedju 1900. i 1921. godine on je lider u istoriji fabrike. Pozvao je Jozefa Ripl Roneja, Sandora Apatija Abta i ostale clanove garde mladog stila umetnosti u Pecuj. U prvoj deceniji 20. veka pet umetnika, tri vajara i dva slikara, radili su na razvoju proizvoda. Sandor Apati Abt imao je znacajnu ulogu u umetnosti perioda Art Nuvo, a ziveo je i stvarao u Pecuju 10 godina. Bio je vrlo produktivan stvaralac, modelirao je i skulpturalne elemente mauzoleja Zolnaj, zajedno sa reljefima sarkofaga . Zbirka je nasla svoje mesto u novom kulturnom okrugu Pecuja-
Cetvrti Zolnaj.