Prvo nisam znala da li da plačem ili da se radujem, ali se sada ipak radujem. Jednom mačkar, tj. zaljubljenik u životinje ..... uvek mačkar, tj. zaljubljenik u životinje.
Ostane naša beba maca u februaru trudna (tada je imala samo 6 meseci i bitange je naskočiše). Nije mi lako ni sa ove 3 koje sada imam, samo mi još takvih probisveta fali. Jeste da su u dvorištu, ali stalno gravitiraju ka kući... mnogo su se pripitomili! Elem, tako je njoj rastao sve veći i veći stomak, a ona mala i mršava, mada sam je uvek prvu hranila, jer je, jelte trudna. Kada joj stomak postade veći od nje same, ona se unervozi, samo je tražila da uđe u kuću, da je neko "mazi" i "pazi", ali pošto život nije bajka, izbacim je napolje u dvorište da se porodi, jer je bilo očigledno da će to da se desi. Tako i bi, juče ujutro, lupa ona na vrata (da, da, ume i to da radi, zapravo udara po kvaki da otovori vrata, da ne veruješ), kada sam otvorila, imam šta da vidim. Nosi jedno u ustima i hoće da ih unese u kuću, jer je njena pametna glavica zaključila da bi tu bili najsigurniji. Sin kaže da je pustim da ih donese sve i takoje ona i uradila. Donela ih je ni manje ni više 5 komada, u sasvim dobrom stanju i ako su se tek rodili. A ona, Beba maca (kako smo je zvali, jer je sitna i jako mlada), koja je postala sada Mama maca, do juče nervozna zbog trudnoće postade najnežnija maca mama na svetu. Samo ih liže, prede, čuva, a kada im se priblližiš, nešto počinje da "mrmlja", kao da hoće da "kaže" da je srećna što ima male. Eto, sada imamo male mačiće, jedva čekam da porastu!
Trenutno smo ih sve premestili u kotlarnicu. Mama macu ću ipak morati da sterilišem na jesen...
Beba (sada mama) maca: