Cao, drugari, da pisem dok mi se ne prekine net!
Kao prvo, da vam se zahvalim svima na interesovanju za nase zdravlje i na lepim zeljama!

Da ne pricam da noc uoci puta nisam uopste mogla da spavam...kad smo krenuli, sve se razbistrilo i bila sam super!
Bansko me "izlecilo"! Divna priroda, preljubazni Bugari, prijatna klima...odspavah lepo...

...Zoki je pratio kretanje saobracaja i stanje na granici, pa je trebalo da krenemo tek popodne, da ne bismo cekali 10 sati...tako smo natenane ustali i doruckovali...plan je bio da odemo na bazen i uzivamo...cim smo se vratili u sobu i Zoki ponovo pregledao stanje, samo je rekao: "Sad se rascistilo, krecemo odmah!" Za 10 minuta smo se spakovali i krenuli...stizemo na granicu sa Grckom- nikog ispred nas!

Malo je delovalo jezivo gledati medicinare u punoj ratnoj opremi, kako sede za stolovima i pisu, dok ostali cinovnici pregledaju popunjene formulare, drugi dokumenta, treci prilazi i kaze: "Jedan od vas da se testira, svejedno ko!" Guram Zokija, ja ionako povracam kad mi gurnu one stapice za bris...

...Zoki odlazi, ja ostajem u kolima, zatrpana stvarima, dokumentacijom...dok gledam medicinske radnike i foto-reportere sa aparatima u rukama, i razmisljam kako da slikam a da me niko ne vidi, Zoki se vraca sa kezom od uva do uva,

, kaze da nista ne treba, ulazi i dajemo gas!
Ceo put do Keramotija je prosao kao u magnovenju, a cim smo se ukrcali na trajekt, krecu poruke od vecine vas da smo usli "u poslednji cas"! Zanimljivo da smo do grcke granice imali sve vreme net...od granice do trajekta- nista!