VALESNIJA 7jos pomalo od svega,povratak, kraj. Poceh sa Koridom, kao prvim monumentom Valensije koji ugledah kad stigoh u grad, poslednju je videh kad udjoh na peron zel.stanice, zavrsavam sa njom.
Zvali su me tamo Inglezo, Francuzo….Za Srbiju nemaju pojma, tek se zbog sporta sete ali kao Serbia and Montenegro, stariji Tita i Jugoslavije….Bilo je noci kada su mi spanjolkice dovikivale “OLE SIGNOR OLE OLE…” Bila je noc kada sam tako nadmen i pun od svih utisaka, ne gledajuci, tresnuo nosem o staklena vrata restorana
(mislio sam das u otvorena, bas nisu morali tako pedantno da ga izglancaju
).
Jednom opet, stigavsi kasno sa plaze gladan, mrzelo me da se sredjujem pre izlaska na veceru.Sedoh u restoran blizu mog hotela, prijatna atmosfera , svira muzika. Moj sto blizu muzike, sviraju staru setnu pesku CE GEVARAAAA. Igrom slucaja ja u majici sa likom Cegevare, pevac to vide, pokaza kolegi sa gitarom na mene, ja njima na moju majicu.
U ulicnim bastama restorana je karakteristicno da jedan orkestar otpeva , odsvira par melodija, sakupi novac pa ide do sledeceg restorana. Na mesto njih dolazi druga grupa muzicara, pa i oni odu dalje ...i tako celu noc od restorana do restorana. Jednom tako u jednom restoranu lepo i jasno cuh stariji covek svira i peva, posle puno otpevanih stranih pesama”…Mramor kamen I zeljezo, lako moze biti slomljeno…” prepoznam tu pesmu iz doba detinjstva, pitam posle muzikanta odakle je, a on iz Dubrovnika.Tu godinama zivi i radi.
Otpecase momci tako pesmu Ce Gevara, otpevase jos dosta toga, evergreen, pop arije… I podjose izmedju stolova da sakupe novac.Dodju do mene –ja “necu” d aim dam. Oni “Signor, signor Cegevara…” ja napravim gest kao da hocu da skinem majicu da im dam…Oni ZAPANJENI !!! NARAVNO samo sam se nasalio, dao sam im neki sitan evro + nekoliko centi, svi se smejemo i oni odose.
Dosao je povratak.Iz Barselone imam avion u 21.15.Mislim se dali da poranim p aceo dan provedem u Barseloni.Odustajem od te namere-vec sam bio tamo, odlucujem da za secanje meni, pricu ostalima jos nesto “ukradem” od Valensije.
Do Barselone idem vozom, ovaj put dan ranije izvadio kartu, i polazim sa Severne zeleznicke stanice “Estacion del Norte” koja je na 100 m od mog hotela. Vucem tako kofer a u mislima mi se nizu munjevitom brzinom redjaju slike od veceri dolaska , pa do zadnjih trenutaka u Valensiji.Pa toliko me puta taksi dovezao do te stanice oko 05.00 h ujutru posle nocnih provoda ( nisu mi lokali nocnog zivota bili daleko od hotela, pesice sam odlazio-ali u neka doba pred svitanje noge postanu nekako teske za korake ). I sami znate to je onaj trenutak kao kada se budite iz nekog sna a jos uvek se secate onoga sto ste sanjali.Zdrav razum vam kaze da se morate trgnuti iz sna a dusa bi se jos uljuljkivala u divne sne. Mene utesi to kad u sebi kazem “ Moram prvo otici ako se ikada mislim ponovo tu vratiti”
Estacion del Norte ( 1906-1917), radjena u stilu Modernizma, idealno je locirana da putnika dovede direktno u istorijski deo grada. Divan celicni krov natkriva perone, folklorni motive, oblici cveca I voca krase stubove i fasadu.Posebno centralni hol sa drvenim salterima, vitrazima na prozorima pruza velicanstvenu sliku.
Eto zeleo sam malo da vas provedem iskreno samo delom Valensije kojom sam ja 12 dana koracao, osvrcao levo desno da upijem sto vise od znamenitosti, da se sit opijem lepotama ovoga grada, provedem jer svaki tren noci u jednom ovakvom gradu ne dozvoljava umor, jednostavno ne dozvoljava visak sati lenjcarenja u hotelskoj sobi vec gura, tera, vuce, nosi u zivot , srecan zivot putnika, i danju i danju I nocu. Isao, koracao, vesto menjao super tacne gradske autobuse, metroe, taksije…I eto uspevao da stignem ponekada I do plaze. Iakao sredozemno, more je bilo toplo, pa ponekada i sa meduzama.Kilometre dugog peska na plaza pomesanog sa ponekom lepom skoljkom i redovima lezaljki i ogromnu plavu , ponekada zatalasanu, povrsinu Sredozemnog mora necu opisivati. Stavljam samo sliku jednog vetrovitog dana kada su talasi bili veliki kovitlali se od pucine i u peni od hiljadu iskrica razbijali pri dodiru sa pescanom obalom, sto ja OBOZAVAM, Priznajem, neudobna varijanta je to sto posle svaki vas delic tela, peskira, torbe…vetar zaspe peskom, ali SVAKAKO vredi izdrzati to zarad uzitka u talasima. Tu veliku lepu plavu vodu, plazu bilo pescanu kao ovu ili neku drugu stenovitu i sami vi poznajete bilo gde isli.
Te se ovim za sada oprastam od vas, dok mi pred ocima ozivljavaju svi pokreti Valensije, svaki mimic, svaki gest koji sam sretao na ovom putovanju.
Vreme je da zavrsim I ostavim prostora drugima-nije ovo samo moj forum.Postovani, zeleo sam ovim opsirnim pisanjem da koracamo zajedno Valensijom, tragovima ovoga moga putovanja. Postojala je sansa, vrlo realna, izvodljiva I uodobna da brzim vozom ze nekih 1,5 sati odem do Madrida.Ali kao sto mi , kako rekoh na pocetku pisanja bese zao da sa Majorke na jedan dan odem do Valensije, tako mi bese zao da ostavim jedva upoznatu Valensiju zbog madrida.A I bio bi greh projuriti madridom sveg apar sati u jednom danu.To ostavih za drugi put….Doci ce I Madrid na red
otom-potom, a Vi , ko zeli neka procita ova slova, neka podje svojim putem do Valensije, neka me dopuni, ispravi, zato smo PUTNICI
pozdrav, ADIOS