Za razliku od svih dotadašnjih carstava i slobodnih gradova, Venecijom je vladala aristokratija koja je birala dužda kao izbornog vladara, ta titula se nije sticala rođenjem. Grad je postao stecište nauke i umetnosti, a gradska uprava je bila među najorganizovanijim u tadašnjem svetu.
Na glavnom trgu, trgu sv. Marka, nalaze se zgrade sedišta tri stuba ove države:
Duždeva palata – središte političke vlasti
Crkva – religiozno srce države
Biblioteka – administrativni centar, nalazi se prekoputa Duždeve palate
Između Biblioteke i Palate, na samom ulazu u grad, uočljivi svima koji prilaze sa mora, nalaze se ovi stubovi
Sa jedne strane, na stubu je krilati lav, simbol svetog Marka...
... a sa druge strane je sveti Todor (Teodor)
Svetac zaštitinik grada je Jevanđelista sv. Marko, učenik i duhovni sin svetog apostola Petra, čije su mošti, 828. godine, Venecijanski trgovci ukrali iz Aleksandrije i prokrijumčarili u kovčegu sa sušenom svinjetinom, koji pravoverni muslimanski carinici, kao apsolutno nečisto, nisu pomislili ni da pogledaju izbliza. Ubrzo je proglašen za zaštitinika i simbol ovog grada, umesto dotadašnjeg vizantijskog sveca, sv. Todora.
Ovo okretanje leđa Vizantiji (koja im je dopustila nezavisnost) nije bilo samo simbolično...
Venecija je izuzetno rano shvatila da su krstaški pohodi idealna prilika za dobru zaradu, i iz pljački je kao plen donošeno sve što se smatralo vrednim. Naravno, zlato, srebro, drago kamenje, ali takođe i mermerne ploče i kipovi, tkanine, ukrasni predmeti, sve što je bilo lepo... Crkva svetog Marka, prethodno vrlo skromna bazilika, u potpunosti je ukrašena ratnim plenom. Ako je pažljivije zagledate, videćete različitost tih mermernih ploča 'nalepljenih' na fasadu, kao i reljefa, stubove različitih stilova, boja i veličina, kojima je ova bogomolja okićena.
Venecija je naročito profitirala u Četvrtom krstaškom ratu, kada je lukavi dužd Dandolo (njegova unuka Ana Dandolo bila je prva srpska srednjevekovna kraljica, žena Stefana Prvovenčanog) najpre, umesto naknade u novcu za prevoz krstaša Venecijanskom flotom, ugovorio osvajanje pobunjenog grada Zadra, rešivši time probleme koje je Venecija imala na svojim posedima u Dalmaciji. Nakon toga, krstaši su nastavili do Carigrada, koji je besomučno razoren i opljačkan 1204-1208. godine. Ogromni deo plena završio je u Veneciji, uključujući i poznata četiri bronzana konja, iz 4. veka pne. koji su doneti kao ukras, naravno, za crkvu sv. Marka. Da nisu toliko lepi da su dodirnuli srca okrutnih krstaških ratnika, bili bi pretopljeni, kao i većina pokradenih bronzanih kipova. Ali krstaši su, eto, bili konjanici...
Ovo su replike, originali su unutra, izgledaju kao da su živi, kao da dišu. Ulaznica za muzej je 5€, i možete izaći na tu terasu koja se vidi na slici, lep je pogled na trg.
Skok unapred kroz vreme:
Napoleonu su se ovi konji takođe svideli, kada je 1797. nakon njegovog uspešnog pohoda Venecija potpisala kapitulaciju, pa ih je odneo i postavio na vrh slavoluk-kapije Karusel, sa sve kočijom ili kakogod se na srpskom zvala naprava koju su konji vukli (kvadriga=četvoropreg?), da vuku boginju mira (!)
(Vlamar ima i tu upečatljivu fotografiju u svom fantastičnom putopisu
Pariz, svetlost i raskoš )
U Veneciju ih je godine 1815. vratio Austrijski car, kada je osvojio Pariz...
Nazad u 1204tu:
Venecija je tada takođe uzela i neke strateške teritorije u Sredozemlju (uključujući i nekoliko ostrva) sve do Crnog mora, ukupno 3/8 vizantijskih teritorija, i postala silnija nego ikada pre.
(Kipar su kasnije uzeli na kvarno, nakon smrti poslednjeg kralja Džejmsa II Kiparskog (James the Bastard), njegovu udovicu, unuku venecijanskog dužda, Katarinu Kornaro (Caterina Cornaro) proglasili su za 'Kćer sv. Marka'. Ona se vratila kući u Veneciju, gde je dobila prelepu vilu, i proglašena vladarkom oblasti Azola (Asolo), a upravljanje Kiprom je prepustila aktuelnom duždu. Kažu da je Katarina donela golubove u Veneciju, sa Kipra koji se smatra njihovom originalnom postojbinom)
Evo jedne ranojutarnje slike trga sa nešto turista, užurbanih prolaznika i golubova...
Čak i ovako rano, ima prodavaca mrvica, kako bi turisti mogli da se slikaju prekriveni golubovima... (Ne kačim tu sliku, da se ne zgrozi jedan naš drugar
a i meni pomalo deluje kao Hičkokova scena...)