Još Novembra 2013. G, po starom dobrom običaju moja jača polovina i ja znamo gde ćemo provesti naredno leto i čim izadju prvi arnžmani, uplaćujemo rezervacije. Izbor je pao na Skiatos u junu, zato što smo 2008.g. sa Evie dolazili na jednodnevni izlet do Kukunariesa i grada Skiatosa. Još tada sam poželela da ga vidim ponovo.... natenane.
Iz agencijeske ponude biramo vilu Glyfoneri iz više razloga: najpristupačnija cena, ima pogled na more i u neposrednoj blizini se nalazi početna autobuska stanica sa koje kreću autobusi za sve plaže na toj najposćenijoj jugozapadnoj strani ostrva.
Dakle, dolazi 31. Maj 2014, dan polaska na odmor. Proveramo kada stižu autobusi u Niš da ne bismo čekali jer je dan hladan, gotovo jesenji. Pratilac grupe nam potvrdjuje tačan dolazak, a mi uredno stigli 15 minuta ranije, tako da smo čekali skoro 2 sata po do njihovog „tačno na vreme“ dolaska. U buduće, ako se desi da autobusom putujem na more, stižem 15 min. kasnije od dogovorene satnice.
Put preko Makedonije do Volosa, sa usputnim uobičajenim pauzama traje 12 sati. Autobus krcat, mi na pretposlednjim sedištima. Baja ispred nas visok 2 m, mora da obori sedište da bi uopšte mogao da sedne, a mi tek malo zalegli , da ne bi gospodjicama u zadnjem redu stavili glavu na grudi
. Bez obzira na teskobu, medjusobno se preskačemo , izvinjavamo, smeškamo....
U Volos stižemo u 6h ujutru po Grčkom vremenu, a trajekt polazi u 9 h. U to vreme je još mrak, ništa ne radi, nemaš gde da popiješ kafu, malo protegnusmo noge i nazad u bus na spavanje. U neko doba nas pratilac grupe budi, uzimamo stvari iz autobusa i unosimo na trajekt, jer autobus ostaje u Volosu. U našem slučaju, stvari nisu stavljane u boksove, već su na radnici na trajektu odredili mesto gde da ih smestimo.
Tačno u 9h krecemo ka Skiatosu, na trajketu prijatno, mirna vožnja, očekivanih delfina nema. Pristižemo posle 2 sata vožnje približavamo se ovom lepom ostrvu koje pripada grupi ostrva pod imenom Sporadi. Iako najmanje, ovo je najrazvijenije ostrvo, što se tiče turističke ponude. Kažu da ima 70 plaža, a nama rekoše da ih je 66. Jedino naseljeno mesto na ostrvu je upravo grad Skiatos ili Hora.
Da nastavim, prokuvavamo dok sa stvarima čekamo da se spusti rampa, a u luci nas već čekaju predstavnici agencije i vrlo efikasno preuzimaju prtljag koie razvoze do vila, a nas drugim autobusom voze do kafea na tensikim terenima
Guzva kao u mravinjaku, temperatura 50 stepeni, a pred nama lepota U kafeu nas dočekuje vodič poznat kao M. Skiatos, drži informativni razgovor, deli mape ostrva, i obaveštava nas da možemo do svih plaža do kojih voze gradski autobusi ( cena 1,6-2e u jednom pravcu), doći autobusom agencije, gde će kupovinom karata za ceo period boravka, ušteda biti 50%. I cena karata za pojedinacnu voznju, bila je znatno jeftinija. Mi se odlučujemo za prvu varijantu i kasnije uzimamo karte za svih 10 dana (40 e za oboje). To se pokazalo kao dobar izbor, zato što nije bilo gužve u autobusu, a i jeftinije je duplo. Ova linija je išla u 10 i 12 h sa polazne stanice, a vraćala nas sa plaže u 18 i 20 h. Vreme birate sami.
Evo slike sa teniskih terena gde smo mogli narednih dana da koristimo bazen, ali mi smo ih posetili ponovo tek poslednji dan....s razlogom :D
Posle ove price, voze nas do nase vile Glyfoneri. Vec je proslo 13 h i jedva cekamo da udjemo u studio, brzinski se raspakujemo, da bi stigli na nas bus koji polazi u 15 h.
Par reci o nasem smestaju Sada nešto o vili Glyifoneri. Ako vam ne smeta buka automobila, jer se nalazi uz sam put, školsko zvono i cika i vriska dece od 7h ujutru iz skolskog dvorišta (ukoliko idete juna i septembra), skroman smeštaj, a možda i preskroman, kao što je bilo u našem slučaju, onda je ona pravi izbor za vas. Vila ima wi-fi, ali ako sidjete na teresu ispred prostorija naše agencije, koja se nalazi u prizemlju. Ono što je u svim vilama neprikosnovneno bilo, to je zamena peškira i posteljine na 3 dana, svakodnevno čišćenje soba, a u kuhinji vas dočekuju i sva potrebna sredstva za higijenu.
U našem slučaju konkreno smeštaj je bio bezobrazno loš, obzirom da je rezervacija radjena 9 meseci ranije. Na naš mejl poslan trećeg dana boravka, ni subagent ni organizator nisu izvoleli odgovoriti, pa su zato dobili zvaničan prigovor po povratku i malo platili za svoj bezobazluk. Za ostalle sobe u vili ne mogu ništa da kažem, ali STUDIO broj 2 u vili Glyfoneri ne uzimajte!
I u satoru je prolaz veci Nasa velika terasaKuhinjaNismo smeli da istrazujemo sta je ovoA sad o plažama na Skiatosu.... one su meni sve slične, peščane, uredjene, većina ima tuševe i razlikuem ih samo po tome ima ili prirodne hladovine i koliko je kafića i restorana na njoj. Svuda su cene ležaljki i suncobrana 8 e, osim na Agia Eleni, gde je duplo jeftinije za turiste koji su išli preko ove naše agencije, a piče 20 % jeftinije.
Agia Eleni je i plaža na kojoj smo proveli prvi dan na Skiatosu, tu sunce najkasnije zalazi.
Kukunaries pamtim po prirodnoj hladovini ispod borova, gde sam se jedno popodne oduzela od spavanja.
Na Banani smo popilii najskuplje pivo, 2 male krigle 8 e.
Agia Paraskevi je plaža je za pamćenje pogotovo po divnoj crkvici koja se nalazi u njenom začelju
Mantraki po opuštenoj atmoosferi i putu do nje koji vodu kroz debelu hladovinu borove šume ( u junu su se nudisti šetali tamo-amo, ali mislim da su u sezoni na kraju plaže),
Trulos, po pogledu na ostrvce poput kule ka kojem plaža gleda
Vrolomnimos po prirodnom hladu...
Sta reci o samom gradu....lep beo, bljesti na suncu, romantičan,u to vreme već dosta popunjen stranim turistima, ugavnom Englezima. Mnogo taverni, prodavnica, kafea, poslastičara...sve ono što smo navikli da vidimo u Grčkoj. Šetajući uskim ulicama i penjući se i spuštajući stepenicama, ne može vam dosaditi za 10 dana.
U centru se nalazi glavna ulica Papadiamanti nazvana kao i aerodrom, po čuvenom grčkom piscu Aleksandrosu Papadimatisu, tu je i njegova kuća-muzej. U gradu smo obšli crkvu Svetog Nikole odakle imate prelep pogled na grad i luku i Crvku Tri Jerarha.
Interesantno je da u gradu ima više česama sa vodom za piće, mada nam M. Skiatos nije preporučio da je pijemo. Ja je pila i nije mi bilo ništa, a ostali kako hoće.
Lepo mesto za šetnju je i poluostvo Burtzi, na kome se nekada nalazila tvrdjava, a sada je tu letnja pozornica, restoran, pešačka staza koja vodi njegovim obodom i mnogo klupa za odmor u hladovini borova.
Crkva Sv. NikolePogled sa poluostrva BurtziPogled sa vidikovcaO cenama po marketima pijace nema), ništa ne znam, jer je jača polovina zadužena za nabavku, a on posle letovanja uključuje dugme DELETE za sve u buduće nebitne informacije.
Ono čega ću se sećati jeste jagnjetina u taverni Koziakas, mada sam ja više bila fascinirana radom osoblja koje je ne letelo na sve strane. Na kraju su i kuvarice izašle da poslužuju, kolika je gužva kod njih. Kao po običaju, posle večere dobijate gratis slatkiš, u našem slučaju sladoled. Cena se sećam otprilike, 1 kg jagnjetine je 30 e, porcija jagnjetine 9 eura, salate 4-7 e. Uglavnom večera za dvoje cca 30 e.
Takodje, preko puta ulaska u luku nalazi se restoran (ime ne pamtim) u kojem radi naš zemljak iz Prokuplja, gde su pristali da spreme naše hobotnice (sveže ulovljene) , a ostalo od hrane je bilo njihovo. Hobe su spremili fantastično i grilovane i na salatu, uz to smo jeli neke vruće tanke pogače, preko kojih je bilo maslinovo ulje sa belim lukom i zapečeni kačkavalj (naravno da se ne sećam kako se na grčkom zovu), pa onda nešto slično našem urnebesu, grčke salate, vino, uzo......hrane za desetoro, a nas četvoro. Sve to platismo 40 e.
Spremio nas dragi zemljakŠto se tiče poslastičarnica, tu je za mene mrtva trka, tamanim sve slatko i ne nalazim manu, tako da mi je svaka bila najbolja.
Malo o izletima, od ponudjenih odlučili smo se za celodnevni obilazak Kastra, Lalarije i Skopelosa. Mislim da je koštao 20 e po osobi. Prva stanica je Kastro na severu ostrva, ovde su se stanovnici Skiatosa nastanili u XIV veku. Od vodiča čujemo i priču o ženi koja je ovde pogubljena zbog ubistva deteta. Po tom dogadjaju snimljen je i film „Fonisa“.
Prilazimo brodom, gledam : E ovo je plaža po mojoj meri, ali imamo sat i po boravka ovde i krećemo, gore ka tvdjavi i dvema crkvama na vrhu, crkva Hristovog rođenja i crkva Sv. Nikole. Zbog ovakvih stvari volim jun i septembar, penjemo se ali nema vrućine da nam dodatno otežava uspon. Stižemo do crkvice, tu je prijatna hladovina i česma sa hladnom vodom, odmaramo koji minut i nastavljamo dalje do vrha. Odande puca pogled na sve strane, a ja s tugom gledam večinu izletnika koji su ostali da se brčkaju na plaži Kastro.
S tugom gledam, ali ne žalim, sledeća stanica je Lalarija. Beo kamen i Lenor plavo (da ne kažem Jonsko plavo ) more. Hladovine nema nigde,ali ima talasa, pa je bilo kupanja, cike i vriske za sve pare.
Posle 2 sata, krećemo ka Skopelosu. Prolazimo pored čuvene crkve iz filma Mama mia, koji svakodnevno pustaju u skiatoskom bioskopu. Lepo izleda onako odozdo, obaveštavaju nas da postoji poseban izlet sa obilaskom iste, ali me to ne zanima.
Stižemo na Skopelos…i on beo, lep, još uspavan….malo turista ima u ovom periodu. Krećemo u obilazak, slikaj ovo..ono
Zavuceni u tesne ulicice, pokusavamo da napravimo sto vise snimaka kad odjednom se čuje neko potmulo tutnjanje, mi u nekom sokaku a okolna stakla počeše da krckaju….ZEMLJOTRES!!!….kao divokoze grabimo uz one uličice da izadjemo na neku cistinu i stižemo ispred jedne crkve, Domaćini nas gledaju s čudjenjem, što smo uspaničeni, to je tamo svakodnevna pojava…..mislim u sebu; Sad mi je mnogo lakše!
Neuspela slika u trenutku kad se tlo zaljulaloCrkva pred koju smo stigli brzinom munjeSpuštamo se do mora ponovo i svraćamo u preporučenu pekaru, da probamo tu čuvenu “skopelopiti”, ali na našu žalost sve je prodato. U drugoj pitamo, oni tvrde da je imaju, sedimo i čekamo,čekamo…..dok je ne naprave. Utisci o istoj su sledeći: moj dragi kaže “pita ko pita”, ja kažem neka je i tako, treba je probati.
Krećemo ka drugoj crkvi koja se vidi iz same luke, već je popodne i primećujem mnogo žena u porti. Sve nose nešto u ruci, ne vidim šta. Prilazim jednoj koja se izdvojila i rekla bih nesto traži. Pitam šta je to što nose, a ona mi objašnjava da je to SITARI, pravi se kako ona reče od hleba (mislila je na žito), cimeta, oraha, susama…kad mi je objasnila da je to KOLJIVA, upališe mi se lampice da je to bio dan uoči Duhova i da nose žito da osveštaju u crkvi. Posle toga odnose ga kući da se i ukućani posluže njime.
Gospodje koja se potrudila da yadovolji moju radoznalostSitari ili koljivoSkopelos iako površinski veći od Skiatosa, ima mnogo manje turističke kapacitete i manje gostiju. Valjda mi se zbog toga mnogo,mnogo dopao.
Oko pola šest krećemo nazad, očekujemo pratnju delfina, ali nema je.
Sledeći izlet u ponudi agencije je bi predvidjen za celodnevni boravak na plaži Ciguria, koja se nalazi na malom ostrvu prekoputa Skiatosa. Mislim da je bio 10 e, nismo imali nameru da idemo tamo, a kasnije se ispostavilo da izleta nije ni bilo zbog zabrane isplovljavanja.
Vozilo nismo iznajmljivali, pošto nam je bilo poznato da osim grada Skiatosa nema drugih naseljenih mesta. Bili smo uskraćeni za obilazak severo-istočnog dela ostva i nekih manastira od kojih je najpoznatiji manastir Evengelistria.
Da ne zaboravim čuveno poletanje i sletanje aviona, na jednu od najkraćih pisti na svetu. Dakle, ako gledate sletanje,bezbedni ste, ako gledate poletanje, bićete veoma blizu motora aviona. Stoga skinite naočare mindjuše, lančiće i čvrsto se držite za nešto ili nekoga. Uostalom pogledajte snimke na Youtubu i biće vam jasno.
Deset dana začas prodje, pogotovo ako su 2 kišno-oblačna, napuštamo sobe u 9h, ostavljamo stvari ispred agencije i krećemo da pozdravimo sa gradićem. Cunjamo malo i vraćamo se do s početka pomenutih teniskih terena. Tu naime, postoji bazen, tuševi, svlačionice, kafe bar i picerija. Zauzimamo ležaljke pod maslinama, kupamo se, sunčamo, ručamo (pizza 7 e), tuširamo i spremni krećemo na trajekt u 17,30.
Vožnja nazad je bila udobna, svako od nas je imao minimum 2 sedišta, tako da je povratak bio mnogo prijatniji od dolaska.
Da zaključim, Skiatos je lepo ostrvo sa uredjenim, peščanim plažama. Grad je divan, pruža zabavu za sve generacije, cene su malo “jače”, ali ima za svačiji džep po nešto. Da je malo bliže, možda bih mu se u skorije vreme i vratila, ali za sada zauzima mesto br. 4 na do sada posećenim ostrvima.
Jos koja slika za kraj