Evo i manastira.
Ulazna kapija, ozbiljna, kao što dolikuje

Evo kako izgleda crkva

Kako je unutra

Konak

Voćnjak limunova

Podrum i presa. Imaju, kao svi manastiri, svašta na prodaju: i knjige, monografije, ikonice, priveske, of kors vino, med i rakiju, a videh i one velike staklene boce (ma znate one velike, kao baloni, samo nisu opletene) sa pijanim voćem koje zri na suncu...

Nema klasičan zvonik, već zvona izgledaju ovako

Pogled sa brda, kod manastirskih vrata, izgleda ovako

Na povratku smo svratili u jednu panoramsku kafanu/kafić/tavernu (dal se beše zove Panorama? Davno bilo, a nisam imala pri sebi eksternu memoriju u vidu blokčeta...). Imena se ne sećam, al znam da je banana split bio 6€
Ispred imaju ograđeni torić sa dva ponija, eto nam drugara

Evo kako izgleda grad i luka iz ove perspektive

A evo i te piste. Sve sam kebala da ulovim jednoga kad sleće da se ima utisak o dužini piste u odnosu na veličinu aviona, ali za tih sat vremena koliko smo tu proveli, nijedan nije sleteo. Šteta.

I malo krupnije

I tako... dođe vreme za povratak kući...

Polako se udaljavamo...

I... „u kišnoj noći, za njim se srebri trag...“

Eto, ovim se putopisni slikoprič o Skjatosu može smatrati završenim, tj to su uglavnom sve slike dovoljno dobre da se obnaroduju. Neke i nisu, ja malo imam tendenciju iskrivljenja linije horizonta, al baš me briga, nisam pilot.
A dobronamerni gledaoci slika ionako to neće zameriti.
Jel’ da?