Nekoliko km odatle je Uranopolis, presladak gradić čiji je simbol Vizantijska kula iz 14. veka. Kula je sada pretvorena u muzej hrišćanskih antikviteta. Sam gradić je dosta posvećen verskom turizmu pa tako poseduje veliki broj prodavnicica u kojima mogu da se kupe ikone, vina koje prave monasi sa Svete gore, tamjan, brojanice.... Plaže u samom gradu ne znam kakve su jer smo mi u grad dolazili isključivo uveče. Za razliku od nekih drugih mesta na Halkidikiju Uranoposlis poseduje neku ljupkost, šarm, dah starine I mistike... ili se to meni samo tako činilo zbog blizine same Svete gore

Uranopolis i hoteli u njegovoj blizini gledaju na ostrvce Amuliani koje ima nekoliko prelepih plaza. Naši prijatelji su jedan dan iznajmili čamac I ceo dan obilazili plaže na ostvu. Bili su očarani. Gledajući njihove slike bilo mi je žao što I mi nismo pošli, ali naše mlađe dete je tada ipak bilo premalo za tako nešto.
Plaža koja je na nas ostavila poseban utisak je plaza u mestašcu Nea Roda koja se nalazi na drugom, istočnom delu poluostrva. Voda tirkizna, čista topla, ljubazni meštani, ali ne previse zainteresovani za turiste, npr. u jednom kaficu nismo mogli da dobijemo frappe jer kelner nije znao da ga napravi!

Samo mesto je preslatko, ali ja nisam sigurna da bi bilo moj izbor za letovanje jer je previse mirno I malo.

Boja vode u Nea Rodi
Jerisos, veće mesto blizu Nea Rode, je na nas ostavio najgori utisak, ne samo na mene I muža već I na prijatelje koji su bili sa nama. Veliko mesto, al nekako razuđeno, bez imalo šarma, većinom neosvetljeno, bukvalno smo bauljali po nekom mraku, gde žive duše nije bilo (druga polovina jula!), naišli na neki restoran Opanak, msm svaka cast, ali...not my cup of tea.
Sve u svemu na mene je Atos ostavio divan utisak I ukoliko hotel Theoxenia ne nastavi da diže cene svake godine

možda opet bude naš izbor za letovanje.

Zalazak sunca posmatran sa naše terase u Theoxeniji