Joooj, ne znam da li je uputno...
Ali, hajde, nek' ide zivot!
Nasi smo, pa ce valjda biti u redu!
Elem! 2004. godina., nas prvi odlazak na Tasos je u pitanju...ja pojma nemam kojim putem i kako idemo, ostavljam nasem "soferu" da vodi brigu o tome...putovanje tece kako treba, do makedonske granice...pojma nemam da se Makedonija "prelazi" za 2 sata, niti da usput nema restorana i toaleta...pocinje da mi "kovrlja" u stomaku, nedugo posle prelaska granice....strpljivo cekam tablu na kojoj ce biti takva neka oznaka....nista....
....nista....
....kovrljanje i preznojavanje, a 40* napolju...odjednom, pojavljuje se tabla "STOBI-75 km" (pre te je bila jos koja, samo ja nisam primetila!)..."STOBI 60 km"...."STOBI 45 km"...."STOBI 30 km"....redjale su se table...bili smo sve blize..."STOBI 15 km"..."STOBI 1000 m....restoran, WC, odmoriste...."....u bolu i zgrcenosti, nazirala se nada..."STOBI 500 m"...STOBIIIII! Umesto izraza olaksanja- ocaj na mom licu! Dva polusrusena zida od cigle, ko zna kada "prislonjeni" jedan uz drugi...okolo korov i visoka trava!!!??? Pocinjem da besnim, placem...i, u trenutku, pade odluka: "Nema se sta vise cekati!" A nije bilo ni "kad"!
Rasporedih clanove porodice "na strateske tacke", na coskove automobila, da budu zastita od tudjih pogleda....oni su gledali na put...a ja "svoja posla"!
Godinama posle toga su me zavitlavali, a ja sam okretala glavu od tih tabli...za Stobi nisam htela ni da cujem!
Srecom, pre par godina su resili da srede taj lokalitet a, u medjuvremenu, pronasli smo mesta (naravno, ne na samom putu), gde odmorimo, rucamo, popijemo kafu, prespavamo...