Putovanja u srcu

Mesto gde razmenjuju informacije oni kojima su putovanja u srcu
Danas je Utorak, 19 Mart 2024, 07:21

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 52 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeća
Autor Poruka
PostPoslato: Utorak, 28 Oktobar 2014, 08:41 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Subota, 23 Avgust 2014, 22:29
Postovi: 11130
Беше то већ давне 2005... Aпсолвентска екскурзија, после Холандије, обрели смо се у Паризу, у реду на Ајфеловој кули...
Чекамо у реду за лифт, између преграда ко у тору...Испред нас Срба неке бабе стоје и чекају. Одједном се чује једно, па друго цију. Након пар тренутака почиње да штипа за очи. Окрећу се колеге из првог реда и смеју се, а плакали би. ”Moра да је мућак јела”, неко виче из масе. А онда је уследило још једно цијуууу. Ко нуклеарни напад да је био. Нит мање бабе, нит више смрди. Тек ће неко од наших: “Браћо, ко може, удри”. Засвира из српских позадина рафална паљба (то је на западу, је ли, нормално), ал џаба, победи нас баба.

_________________
τα ταξίδια στην καρδιά...


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Utorak, 28 Oktobar 2014, 18:47 
Nije prisutan
Svetski putnik
Svetski putnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: Četvrtak, 21 Avgust 2014, 05:46
Postovi: 3782
Lokacija: Beograd / Jagodina
Pol: Bata
Pregledavanje slika sa putovanja podsetilo me je na par zanimljivih situacija. I sam se iznenadio sa koliko detalja se sećam ovih događaja.
***
Beč, ekspres restoran u tržnom centru u blizini hotela u kome smo bili smešteni, uzmete tacnu i birate od ponuđenih jela. U redu prepričavamo šta smo tog dana videli. Kada sam stigao na red mene uslužuje momak koji se svo vreme kucka prstom po pločici sa imenom. Ja sam već izabrao šta bih jeo i koliko će me to koštati i krenem na engleskom da naručujem. Momak me uslužuje, ali se svo vreme cereka i lupka po pločici. Ostajem koncentrisan i ponavljam u sebi "došao si na odmor, ne može te iznervirati austrijsko derište", iako znam po neku reč nemačkog nastavljam svoju narudžbinu na engleskom. Uzimam jelo, prilog, salatu i na kraju desert. Kada mi dodaje kolač momak mi reče "izvolite, uživajte u večeri". Tek tada primetih da na pločici piše Dejan. Ostalih dana sam trpeo šalu na svoj račun u svakom restoranu.
***
Istanbul, Veliki petak, stojimo ispred restorana u centru i proučavamo istaknuti meni u potrazi za posnom trpezom. Prilazi nam konobar i mi mu objasnimo da je kod nas praznik, da postimo i šta to podrazumeva. Naravno da nema problema i da će nam pripremati hranu kako želimo. Žene koje u jednom uglu restorana prave hleb pripremaju nam hleb bez jaja. Konobar nam uz kuver donosi puter, masline i humus, onda ukapira da nećemo puter, pa nam odnese ceo kuver, pa se posle minut vrati sa maslinama i humusom. Uz svaku narudžbu ima i potpitanja "može li limun i maslinovo ulje" pa ode u kuhinju, pa se vrati da kaže da ima i susam ulje itd. Mi se malo osećamo kao filmske zvezde, nijednom drugom gostu ne posvećuje toliko pažnje. Kada je na red došla riba pita mogu li da stave parsley, ja nemam pojma šta je to pa kažem da ne mora. Pokušava da mi objasni šta je to, pa odlazi do kuhinje i vraća se sa velikom vezom peršuna koju mi donosi. Društvo počinje da se smeje, ja se pitam šta je tu smešno, a oni me podsećaju na scenu sa celerom iz serije Alo-Alo.
***
Alanja, prvo veče letovanja, prvi boravak u Turskoj, idem u šetnju bulevarom, prodavnice sa obe strane. U jednom izlogu mi se dopadne majca i uđem da vidim koliko košta, samo informativno bez namere da kupujem. Prilazi mi dete od 13-14 godina i uslužuje. Odmah kreće sa pričom mnogo dobar pamuk, odakle ste, probajte, Srbija je nama dala maksimalan broj poena na Evroviziji... Majca odlična, cena 20e. Ja se zahvalim i krenem ka izlazu, a on kaže 12e. Još jednom se zahvalim, a on spusti cenu na 8e. Probah da objasnim da mi je tek prvo veče na letovanju, da ostajem još 14 dana, ako mi bude ostalo para da ću doći obavezno da kupim. Njegova reakcija me je potpuno oduševila, pakuje mi majcu u kesu, kuca račun i kaže "uopšte ne razumem, sviđa ti se majca, dobro ti stoji, imam boju i veličinu koju hoćeš, dajem ti dobru cenu jer si mi prva mušterija danas, a i beo si što znači da još uvek imaš para, a ti ćeš da dođeš drugi dan, šta ako prodam sve majce u tvojoj veličini ili budem loše volje taj dan pa neću da ti dam popust". Naravno da kupujem i tu i još jednu majcu. Poslednjeg dana zaista se vratim u tu prodavnicu kako bih sebi i nekim drugarima kupio neku garderobu kao suvenir, sada već iskusniji u cenkanju. Klinac je u radnji, ali uslužuje drugu mušteriju, a mene neki stariji čovek. U nekom trenutku prilazi mu klinac i kaže nešto na turskom. Prodavac se nasmeši i kaže "gospodine kao naša stara mušterija majce i danas koštaju 8e".


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Sreda, 29 Oktobar 2014, 00:46 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19519
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
:D

Tvoja prica me podseti na "Dvorce Bavarske"...posla sam na taj put sa drugaricom, koja je bila vodic nasoj grupi putnika...negde u Nemackoj, mislim da je bio Minhen u pitanju, ujutro krecemo nas dve na dorucak...prolazimo pored "tete" koja svojom pojavom uliva strah u kosti, jer deluje kao "SS oficir"... :lol: ...komentarisemo to svaki put kad prodjemo pored nje, a bilo je tu par obroka...i svaki put nam, uredno, "trazi" broj sobe...u jednom trenutku, posle opaske vezane za njen "strog izgled", zena progovara na srpskom (hrvatskom) i mi shvatamo da je zena, najverovatnije, Hrvatica poreklom...postidjene, pocinjemo da se izvinjavamo zbog komentara, a zena se smeje i kaze: "Nema problema, navikla sam!" :smesko-levo-desno:

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 03 Novembar 2014, 14:58 
Nije prisutan
Svetski putnik
Svetski putnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 03 Oktobar 2014, 10:59
Postovi: 2361
Lokacija: Novi Beograd
Pol: Seka
Ovo je stvarno super tema!!!! Slatko se nasmejah, a drugare koje znam i zamislih u tim situacijama :)))

_________________
Govorim tiho i nosim psa sa sobom ...


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 10 Novembar 2014, 12:31 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 29 Avgust 2014, 11:39
Postovi: 17764
Pol: Seka
Upravo mi je sinoć drug ispričao biser sa nekom njegovom starijom rođakom, kada su putovali za Ameriku, isto kod nekih rođaka. Kada su stigli na Aerodrom, normalno pretresaju ih, pregledaju prtljage i pitaju Do you have a tablet. Ona kaže yes. Radnik onda kaže Can I see. Ona jadna mučenica mulja po torbi i izvadi aspirin da pokaže.

Ovo je stvarno bilo, ovo nije vic. Paa, može svakom da se desi, kada se malo zbuni.... :)


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 20 Mart 2015, 15:29 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Subota, 23 Avgust 2014, 22:29
Postovi: 11130
Да мало оживимо тему...

Подстакнут темом о Метеорима, сетио сам се своје прве посете Каламбаки и једне анегдоте по којој ћу заувек памтити Каламбаку и Метеоре. Беше то време матурантске екскурзије, крајем прошлог века. Улазимо нас шесторица у радњу да Сима купи батерије, а ми да бацимо око на сувенире. Иза пулта се налази старији чикица. Прилази му Сима и каже:“Гив ми фајв батериз оф ВОЛТ И ПО.“ Чикица само трепће, а Сима понавља:“Гив ми фајв батериз оф ВОЛТ И ПО, плиз!“ Продавац збуњен питањем, а можда и чињеницом да се нас петорица осталих држимо за стомаке и пуцамо од смеха, не схвата шта овај оће. На срећу, Сима угледа батерије оф волт и по и показа, а прстима изброја колико хоће, те некако завршише трансакцију. И дан данас, кад се сретнемо и сетимо овог догађаја, насмејемо се од срца :smesko-levo-desno:

_________________
τα ταξίδια στην καρδιά...


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 03 April 2015, 15:16 
Nije prisutan
Svetski putnik
Svetski putnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: Četvrtak, 21 Avgust 2014, 17:42
Postovi: 2147
Lokacija: Beograd
Зоки je napisao:
pefkari je napisao:
...podize nam noge na volan, ruke stavi iza glave...

Ово ми ништа ниси причала до сада...?

:haha: :haha: :haha:
Što me nasmeja!


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Sreda, 08 April 2015, 22:25 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19519
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
Ima toga jos! :smesko-levo-desno:

1. Davno leto...1996. Petrovac na moru...sestra, moja deca i ja....putujemo autobusom, cele noci.....rano jutro.....autobus ostavlja putnike "po mestima"....stize i Petrovac na red...jun je, jutro sveze..."maglaaaa svudaaa, magla oko naaaaas"... :D ...sofer "izbacuje" nas prtljag, jedini smo koji se "iskrcavamo" u Petrovcu...autobus krece, a magla se lagano dize...tog trenutka, sestra i ja se zapanjeno pogledasmo- oko nas "hiljadu paketa": koferi, torbe, kese, lezaljke, sesiri...a nas cetvoro- u krugu!? Slika :lol:....trebalo je nekoliko "tura" da odnesemo sve stvari u smestaj...srecom, vila u kojoj smo odseli je bila blizu! Ko me poznaje, a to je vecina ljudi sa ovog foruma, moze tacno da zamisli sliku! :smesko-levo-desno:

2. Povratak sa istog letovanja...mrkla noc...mi u busu...kanjon Morace...buahahhaha- Slika...ovo vas plasim, naravno! Autobus je pun putnika, a svi, osim mene, spavaju...vreme prolazi, drmusanje u voznji pocinje i mene da uspavljuje...znate onaj osecaj "tvoji kapci su teskiiii..." :D ....sedimo u zadnjem delu autobusa...u stvari, putnici se razasuli po sedistima, spavaju "u nemogucim polozajima"....umor je, ipak, ucinio svoje...cini mi se- samo sam na tren trepnula...kad, vidim kako "nesto" usporeno mase krilima i leti ka nama! Slika ...ili ovako...Slika....sirim oci, trljam ih, mislim "fatamorgana"! Odjednom- vrisak! Neko od putnika se probudio, a slepi mis se zakacio za njega, na tren....kad sam zaleeeglaaaaa! :lol: Mucenik, uleteo je kroz prozor kod sofera....i uplasio se, kao i mi koji smo ga videli! 'Ladno je leteo kroz bus tamo-'vamo! :)

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 16 Novembar 2015, 10:26 
Nije prisutan
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 04 Novembar 2015, 11:20
Postovi: 63
Lokacija: selo kraj Novog Sada
Pol: Bata
Paralija, davne 1985. Naravno, tezge svuda, cenkanje... Nađem ja pakovanje od 10 kom. TDK CrO2 kaseta, ima nekih koji ni ne pamte kasete kao medijum, i počinjem neumesno cenkanje. Prodavac baš i ne pristaje na moju ponudu, ali kaže: da ja ipak pitam gazdu. Ovaj tu negde u blizini i on ga pozva:
Kir Jani...
Nemoj, rekoh, koliko ono beše tvoja zadnja cena?


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Sreda, 18 Novembar 2015, 09:47 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Subota, 23 Avgust 2014, 22:29
Postovi: 11130
Кир Јани :haha: :haha: :haha: .

Да је дошао Кир Јани, можда не би добио ни првобитну цену :D .

_________________
τα ταξίδια στην καρδιά...


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 30 Novembar 2015, 09:22 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 29 Avgust 2014, 11:39
Postovi: 17764
Pol: Seka
:lol: :lol: Kod Kri Jani, nema spuštanja cene!


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Utorak, 22 Decembar 2015, 15:48 
Nije prisutan
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 04 Novembar 2015, 11:20
Postovi: 63
Lokacija: selo kraj Novog Sada
Pol: Bata
Pazite sad ovo:
Lloret de mar 1979.
Dogovorimo se sa kumovima da se nadjemo na plaži u 12.00. Datuma tog i tog. Naravno da smo se našli. Mi stžemo iz Maroka a oni na letovanju.
Prvi dan krenemo na kupanje a voda hladna u tripm. Kažem kumu: ajmo na pivo, a on meni: idi ti samo, da se ja okupam i dolazim.
Izadješ pravo i prva kafana levo je moja.
E sad, ni prva ni druga nego West Coast Saloon, čujem ja Canned Heet i zakucam se tamo. Dala mi devojka, sadašnja žena, 50 pezeta za trošak, a malo pivo 25. Napravim fazon seljački sa sakrivanjem para u ruci i zeznem konobara. On mi vrati kusur od onda ventifinko-kvortera--25 pezeta i kaže: ovo te ja častim. Kad odjednom stiže 5 piva jer neki Nemci hoće da nauče. Pa 12 od Holanđana, umešali se tu i Englezi i ja prodao svoje znanje. Nisam znao ni gde sam ni kako se zovem.
Elem, nekako se doteturam do plaže i nađem njih.Još i vraćam kusur od 25. :op-op:
Kaže žena sadašnja:
Dobro, kako si se opio Nikola od dva mala piva?
- Častili me ljudi...
A koga ti znaš u Barseloni majku da ti j... nije ti ovo tvoje selo pa te svi poznaju.
Prođe i to, nego sutra idem kroz mesto a pozdravljaju me svi, gde si brate, neke devojke mašu i ciče, moja me popreko gleda kao Srđa Zlopogleđa.
Ja se ničega ne sećam rekoh a ostalo je samo sticaj okolnosti.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 19 Jul 2018, 10:22 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19519
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
"Davno bese, secam se ja..."...kada pisasmo na ovoj temi...pa, da je obnovimo! :mrgreen:

Davna '94., veliko drustvo, nas 17-oro, sve sa sitnom djecom, uputismo se ka Lepenskom Viru...neko rano prolece je bilo u pitanju...jedini smo gosti u hotelu...hotel, prilicno ruiniran od dana neke davne ekskurzije...ali, to ne kvari nasu srecu- staro drustvo je na okupu, deca sa nama, divan dan...i krenemo mi u setnju...oko hotela, naravno...dok su deca pikala fudbal na obliznjem terenu, neko iz ekipe je prosetao do zgrade blizu hotela i uocio da tu postoji bazen...znate vec ko se tome najvise obradovao! Slika...krenemo mi, grupno, kao cerga, ka zgradi...bilo je otvoreno, udjemo, kad eto ti nekog ficfirica, mrsavka u bez odelu, sa ogromnim spicevima na kragni kosulje, sirokim nogavicama- "zvoncaricama" ("Vesele sedamdesete" kroj) i sveze naonduliranom frizur'com! :lol: Izazvao je smeh vec samom svojom pojavom...ali, uzdrzavamo se mi...jos ga nismo "sagledali "odgore do dole"! Na nogama ima sportske patike...ne volim da ismevam ljude, ruzno je, ali tip je bio karikatura, verujte mi, a sav sebi vazan! :mrgreen:

Ispostavi se da je on tu neki menadzer (qq, majkooo????!!!!)...i, kao, hoce on da nas pusti bas u bazenski prostor, da vidimo kako izgleda....nema drugih gostiju, pa moze...vidimo mi da tip pokusava da "sarmira" zenski deo ekipe, pa nam jos smesniji, tako nadobudan! :haha: U trenutku, "cista elegancija" zbaci patike, krenu da izuva carape i zavrce nogavice!!! Slika...i zakoraci prema bazenu...pricao nam on tu se i svasta...pa o hotelu...problemima odrzavanja svega...to su bile one teske "inflatorno-ratne godine", nema gostiju, slabo...a sve propada...i, ne secam se vise detalja, uglavnom, pocese da se navlace oblaci, razduva se vetar, treba da krenemo iz objekta, a on nam "zakomandova": "Jakne na vas!" Tada smo prsnuli u smeh- svi! Odonda, uvek kada negde odemo, sa bilo kim iz tadasnje "postave", pri izlasku odnegde se cuje: "Jakne na vas!" :haha:

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 19 Jul 2018, 11:14 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19519
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
Sada ste me podsetili na nesto: davna 1985. godina...moj suprug, a tadasnji decko, nas drugar i ja putujemo kolima u Istanbul...dolazimo na jugoslovensko-bugarsku granicu...mlad carinik, Bugarin, pita imamo li sta da prijavimo...(?????)...nama stoje kasete izmedju sedista...izbacuje mog muza iz auta, seda na njegovo mesto, pocinje da trkeljise po kasetama...ja se zaledila, svasta nesto mi pada na pamet! Slika Pita: "Imate Lepa Brena?"...vidi kutiju, a kasete nema...mi kazemo da je ispala, ne znamo gde je...ovaj se vrpolji, ceka, ceka...i u jednom trenutku, onako besno, pusti nas da idemo! Slika Laknu mi! Slika Stizemo kasno popodne u Istanbul, pajamo po gradu, pa kad se umorismo do Slika, resismo da nadjemo neki pristojan hotel, ne mnogo skup...i nadjemo neki, ne secam se imena, udjemo u sobu, umorni popadamo po krevetima, kad nesto "protrca" kroz sobu, cupavo, dlakavo, brzo k'o raketa! Slika Automatski, kao po komandi, svi sedosmo, a noge dignute u vazduh, ne spustamo ih...sedimo tako jedno pola sata, vecamo sta da radimo, a u glavi nam samo ono "cudo"...nismo ni shvatili sta je! U sekundi resismo da bezimo odatle koliko nas noge nose! Izletesmo iz sobe, pa u potragu za novim hotelom...vrtimo se, vrtimo po gradu, prolazimo pored "Seratona", tuga nas hvata sto ne mozemo tamo! Slika I onda naidjemo na neki omanji...recepcioner ne zna dobro engleski, malo-malo pa se cese po zadnjem delu tela, mi se znojimo od muke...nije bilo trokrevetnih, pa uzesmo 2 dvokrevetne sobe...zidovi tapacirani itisonima, memla mirise...obuceni legosmo, ledja uz ledja, u jedan od dva kreveta! Slika Umor nas je tako savladao da smo zaspali i pored misli sta sve moze protrcati preko nas! Cim smo se probudili, opet- bezanjac! Sto pre izadjosmo iz "hotela", celi dan provedosmo u skitnji po gradu, sopingu, a uvece- natrag za Jugu! Slika Buduci da je put dug, da nismo bas mnogo spavali, prenocismo u Pirotu kod prijatelja, tu se naspavasmo, nahranise nas ljudski, odvedose nas u provod (lud!), a mi, jos od tada, nismo "ponovili" Istanbul! Slika

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 19 Jul 2018, 12:48 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19519
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
Kad pricamo o putovanjima...voz...nekada bio veoma popularno prevozno sredstvo...brat od strica iz Negotina mi se zeni...ja, klinka, 17 godina...roditelji radili popodne, nisu mogli da putuju...sestra, mladja 4 godine, i ja uporne u zelji da odemo...nemam novca, nikada sama nisam putovala...ali, zelja jaka! Pozajmim novac od najbolje drugarice, sestru za ruku i samo odemo da se javimo tati...on negoduje, ali sta ce- na kraju pristane! Slika Noc, upakujemo se nas dve u prilicno prazan voz...u jednom trenutku, u kupe u kome smo samo nas dve bile, ulazi momak lep k'o slika! Slika Do Negotina se putovalo satima...mi se raspricali, sprijateljili, jedino nikako ne spominjemo gde smo posli! Voz stize u Negotin, familija nas ceka na peronu...tu je i buduca snajka, koju znamo...prilazi momku iz naseg kupea, grle se i ona nam ga predstavlja- "Ovo je moj brat"! Slika Tek tada smo poceli da se smejemo, nije nam bilo jasno "da je tako proletelo vreme", da nismo pricali o tome gde idemo! A usta nismo zatvarali! Slika

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 52 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je prisutan

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  

Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Putovanja u srcu © 2014-2019.