I tako, dolazimo polako do čistine na kojoj je naizgled obični kamenjar, ali kad se bolje pogleda – prostor je uređen i delimično zaštićen žicom i ogradom.
Zove se
Prljuša, i ovo je arheološki lokalitet. Zapravo, ovo je najveći pronađeni praistorijski rudnik bakra u Evropi.
Registrovan je 1980. godine, i tu su otkrivene velike podzemne galerije u kojima se još u vreme kulture Bubanj-Hum (koja obuhvata period od ranog bakarnog do ranog bronzanog doba, između 4.400-2.500 pre nove ere) eksploatisala ruda bakra.
Površina ovog rudnika je neverovatna za te rane rudnike, prostire se na čak 2,5 hektara, a tu je takođe pronađeno i
nekoliko hiljada rudarskih batova koji se nalaze na celoj lokaciji. Sve ovo svrstava Prljušu u red najvećih praistorijskih rudnika u Evropi.
Nalazi potiču iz najmlađih okana jer su praistorijski rudari kopali od dna prema vrhu brda. Još ima 'anomalija' za koje se pretpostavlja da su rudarska okna, kao i više razgranatih hodnika koji za sada nisu do kraja istraženi.
Osim bakra, ovde su i nalazišta malahita, kao i gorski kristal i sivozeleni kristalasti škriljci, koje su naši neolitski preci koristili za izradu oruđa.
Malahit nismo našli (a ni tražili), ali svuda po prilaznom putu pod nogama možete naći i ovakve kamenčiće:
Još jedna interesantna stvar je da su predmeti od rude iz ovog rudnika otkriveni i u južnoj Bugarskoj, što pokazuje značaj rudnika kao i rasprostranjenost ove civilizacije i postojanje puteva trgovine.