Putovanja u srcu

Mesto gde razmenjuju informacije oni kojima su putovanja u srcu
Danas je Četvrtak, 28 Mart 2024, 11:45

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 9 Posta ] 
Autor Poruka
PostPoslato: Nedelja, 28 Jun 2020, 14:02 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Okolina Aranđelovca, kao što svi znamo. Dovoljno blizu ovog našeg belog grada za opušteni dnevni štrapac.
Ovo je bio jedan planinarski izlet, pa se pešačenje podrazumeva.
Ako vi niste iz tog filma, naravno da možete svoje vreme organizovati na drugačiji način, kako vama odgovara.
Komotno se do vrha planine možete dovesti kolima i uživati u pogledu ili provesti neko vreme na samom vrhu.

Elem, šta smo to sve videli?
Pa, ovako….



Na samom ulazu u Aranđelovac, sa ’one’ strane rečice Kubršnice, nalazi se brdo Risovača.
Na brdu se nalazio kamenolom.
Nekog proizvoljnog dana, sad već davnih 50ih godina prošlog veka, jedna eksplozija je izazvala odron koji je otkrio ulaz u izvesnu pećinu, kao portal u neki davno izgubljeni svet…

Pećina Risovača

Slika

Slika

Slika


Istraživanja su trajala par decenija i otkriveno je mnoštvo fosilizovanih kostiju i zuba životinjskih vrsta koje su za vreme poslednjeg ledenog doba živele na okolnim stepama…
Pronađene su i kamene i koštane alatke koje su potvrdile da je Risovačka pećina u kameno doba (pre nekih 36000 godina) bila stanište neandertalskih lovaca.

Zapravo, neandertalci su živeli na samom ulazu u pećinu, i održavali neprestano vatru… da bi uopšte preživeli.
Ne, nije im bilo hladno, nego su imali cimere u toj svojoj pećini, cimere koji su živeli nešto dublje unutra:

Medvedi. Prisetimo se da su u to doba sve životinje bile znatno krupnije nego sada, tako da je odrasla jedinka medveda bila oko 3,5m visine (kad se uspravi)…. Pa dobro, medvedi su zapravo u pećinu ulazili ujesen, na zimski spavanjac, a izlazili na proleće, isto kao i sada. Nije to baš bilo toliko opasno, a? Hm… bili su tu i…

Lavovi. Da, pravi pravcati pećinski lavovi, koji su stanovali unutra, a izlazili napolje u lov, najverovatnije svakih par dana, u zavisnosti od veličine plena koji su dovukli. A dovlačili su svašta, što se može utvrditi po kostima koje su ostale kao trag… Šta su lovili? Stepa je bila prepuna života, i plen su nalazili bez problema: irvase, nosoroge, konje & magarce ( :mrgreen: ) čak i mamute…

Sve te životinje su bile zaista ogromne, teške od tonu pa do nekoliko tona… Nakon šireg ulaza, ova pećina se znatno sužava – dakle, plen nisu mogli ceo da uvuku unutra. Verovatno su ga komadali napolju pa su se tako i ljudi sa ulaza možda malo ’grebali’ o hranu? Ko to zna.

Izgleda mi neverovatno da su se ljudi uopšte usudili da žive tako sasvim blizu ovoliko opasnih zverki, iako su imali vatru kao zaštitu. Da li je istina da je to bio svet toliko surov da je tako moralo? Ili su oni bili jači nego što mi mislimo? Da izdrže, uz povremene sukobe, u kojima je ponekad pobeđivao čovek, a ponekad i ne…

Ja volim da mislim da su ipak ljudi bili pametni, sposobni i spremni i uspevali da se sklone ili odbrane… U prilog tome možda govori to što u pećini nisu nađene ljudske kosti, samo predmeti, oruđa i oružja, dokaz njihovog života tu. Pa sad… Pitanje je i da li bi od ljudskih tankih kostiju išta i ostalo pod vilicama lava koji ’ladno ubije mamuta…

Uh.

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Smatra se da su u ovoj pećini nađeni tragovi najstarijeg staništa paleolitskog čoveka na Balkanu.


Pronađeni ostaci kostiju praistorijskih životinja su izloženi u Narodnom muzeju u Aranđelovcu.

Pećina je uređena za posetioce u skromnoj dužini od oko 190m.
Radno vreme je svakim danom od 9 do 17h, a ulaznica košta takođe skromnih 200 dinara, i za tu cenu dobijate pratnju vodiča i vrlo zanimljivu priču o tome kako je pećina otkrivena, kako su i kada rađena arheološka i speleološka istraživanja i šta je sve ovde pronađeno.
Unutra nije dozvoljeno fotografisanje, pa sam malo zajmila sa neta, a i okinula sam nekoliko fotki krišom… u svrhu promovisanja domaćeg turizma, naravno ;)

Slika

Slika

Za kraj priče o pećini, jedna detaljnija slika žene :D čisto da vidite kako je lepa…

Slika

Postavila sam gore fotku skulpture grupe neandertalaca kako je pretpostavka da su mogli izgledati. Meni je ovo malo ličilo na nečiju ’romantizovanu’ ideju o njima, pre nego na naročito verni prikaz… Koliko se ja sećam iz gradiva ( :character-oldtimer: ) neandertalci su bili veći od nas, više nego dvostruko jači, a i mozak im je bio 1,5 put veći…


Još par (nebitnih) ličnih utisaka: kad su u pitanju ovako važni i retki lokaliteti, uvek su mi nekako očekivanja mnogo iznad naše skromne svakidašnjice.
Nema ovde mnogo pećinskog nakita, prosto – ovo nije takva vrsta pećine, ali ima jako bitne geologije, i jako jako bitnih nalaza koje sam gore opisala. Šteta je što se ovakvim stvarima ne pridaje odgovarajući značaj…

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Nedelja, 28 Jun 2020, 14:26 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Najpoznatiji od neandertalaca sa naših balkanskih područja (...) je Krapinski čovek.

Da li je iznenađenje za vas ako ovde iznesemo i podatak da su i na teritoriji Beograda na par mesta pronađeni ostaci kostiju lobanje za koje se smatra da su pripadali neandertalcima? :D

Prvi zabeleženi nalaz desio se prilikom iskopavanja temelja Bajlonijeve pivare u Skadarliji oko 1892. godine. Nažalost, nije naučno potvrđen, u nekom momentu je predat Slovencima na stručnu analizu, ali nije urađena odgovarajuća stručna studija, niti je nalaz vraćen Srbiji. Šta reći: Balkane moj...

Postoje još dva (takođe nepotvrđena) lokaliteta: iz Radničke ulice, i iz temelja palate Albanija (za potonji se analizom u Kanadi ispostavilo da je ipak 'mešanac' neandertalca i sapiensa)

Međutim, najstariji fosil kostiju neandertalca na prostoru Srbije pronađen je u Nišu!
Njegova starost datirana je na oko 109.000 godina, i ovo je zvanično priznato i publikovano otkriće.

Kaže se da su ove dve vrste hominida paralelno postojale nekih dvadesetak hiljada godina, i smatra se da su se uspešno 'mešali' :mrgreen:... odnosno da su imali plodno potomstvo. Čak postoje i tvrdnje da se neandertalski gen provukao i do dana današnjeg... možda baš na ovom prostoru...? :lol:

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Nedelja, 28 Jun 2020, 14:37 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
A da, zaboravih teoriju zavere... :lol:
... koja kaže da su Sapiensa stvorili vanzemaljci (vanzemunci...? :think: ), jer nema dokaza njegovog evolutivnog razvoja (koji postoje za Kromanjonce i Neandertalce - ove dve vrste, uzgred, nisu se mogle uspešno 'ukrštati', genetika im je nekompatibilna.

Ta teorija takođe tvrdi da je nestanak Neandertalaca bio prvi genocid na našoj planeti.
Jokbre, nisu ih istrebili ni vanzemunci, a ni sapiensi koji su se proširili pa im zauzeli teritorije, odnosno - nema dokaza da su ratovali međusobno radi istrebljenja.
Naučna teorija kaže da su sapiensi jednostavno imali veći deo mozga zadužen za međusobnu komunikaciju i udruživanje, pa su tako bili u stanju da uspešno prežive ledeno doba, dok su neandertalci pali na tom testu Prirode...

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Nedelja, 28 Jun 2020, 20:03 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Dakle, prođosmo mi okolo planine do jednog prelepog mesta, a to je

Garaško jezero

Gugl kaže:
Garaško jezero se nalazi u srcu Šumadije, na obodima Bukulje desetak kilometara od Aranđelovca na putu Aranđelovac-Belanovica-Ljig na nadmorskoj visini od oko 400m, a nastalo je 1976. godine pregrađivanjem reke Bukulje i nekoliko njenih pritoka za potrebe vodosnadbevanja Aranđelovca i okoline.
Površina varira od vodostaja ali se najčešće kreće oko 65 ha. Sastoji se od tri kraka Milićevići, Lekići i Vrbe, koji su dobili nazive po potopljenim zaseocima sela Garaši i Jelovik. Karakterišu ga strme obale sa jedne i pristupačne sa druge strane. Dno je tvrdo (ilovača) sa blagim kanjonima duž nekadašnjih rečnih tokova. Najveća dubina je preko 20 m. Bogato je ribom.


Ima po netu informacija da na jezeru postoji i nekakav turističko-ugostiteljski objekat sa sportsko-rekreativnim centrom, sa sve bazenom i terenima za razne (plažne i ostale) sportove. Stanje ovih objekata nismo proveravali...

Jezero se, kao što po njegovom imenu već pretpostavljate, nalazi kod sela Garaši, čiji je najpoznatiji sin Ilija Garašanin, tvorac tvorac ’Načertanija’, prvog pisanog programa spoljašnje i nacionalne politike Srbije iz 1844. godine.
Da je svet onakav kakav nije, najpoznatija ličnost iz ovog sela mogao je biti pisac Svetolik Ranković, o kome smo učili u srednjoj školi, kao o istaknutom predstavniku realizma u srpskoj književnosti….

Selo takođe može biti zanimljivo za posetu:
Na putu od jezera ka selu postoji spomen česma, podignuta u znak sećanja na stanovnike koji su poginuli u oslobodilačkim ratovima. Pod komandom vojvode Stepe Stepanovića, druga armija srpske vojske je 1914. godine, pred Kolubarsku bitku, izvesno vreme bila stacionirana u selu Garaši.

Iza česme, pored škole "Ilija Garašanin" na lazi se hrast lužnjak star oko 300 godina koji je pod zaštitom države i bilo bi ga zanimljivo videti. Preko puta kažu da je i jedna neobična atrakcija: Paun-stena, a nizvodno niz reku Bukulju nalazi se vodenica iz Rankovićeve pripovetke "Đavolja posla".

Nažalost, fotke mi i nisu naročite, imajući u vidu da smo ovuda samo prošli, pa sam posle slikala ’sa visine’, kad god se jezero videlo sa staze (što i nije baš često, jer je šuma – na svu sreću još uvek – prilično gusta).

Prvo jedna usputna krozprozorska:
Slika


Onda dve ’nako
Slika

Slika


I jedna kropovana, pošto se na toj brani il' šta je već nismo zadržavali, a interesantno mi je izgledala…
Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Nedelja, 28 Jun 2020, 20:36 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Pripadajuća teorija zavere :mrgreen: glasi ovakoooo:

Prvo malo istorijskih činjenica
Pedesetih godina prošlog veka svet je bio u fazonu tzv. hladnog rata, a glavna fora je bilo nuklearno naoružavanje, to jest pravljenje atomskih bombi raznih vrsta i namena u što većem broju. Znam da vam ovo zvuči prosto neverovatno, ali to nije bilo mirno, spokojno i prosperitetno vreme kao sad, pa se potrudite da zamislite ovaj film…

Elem, u svetlu takve međunarodne situacije, jedna Mala država velikih aspiracija i solidne vojne industrije nije imala kud nego da prione na ozbiljan zadatak savladavanja ove miroljubivo-koegzistencijalne tehnologije. Nebre, nije bilo interneta i Jutuba da skinu DIY šeme i planove za izradu, i ne prekidajte tok priče!

E sad… Danas čak i vrapci znaju – da napraviš atomsku bombu treba ti šta?
Ne, ne atomi, nego materijal koji ima odgovarajuća prirodna svojstva (t.j. radioaktivnost), takozvani uranijum.
E, nisi mogao tada da objaviš oglas u novinama, ili izađeš na pijacu pa kupiš po kile za probu… To se iskopava, naravno. Pa je tako Mala država napravila veliki broj instrumenata koji su merili ovu prirodnu pojavu, ne bi li utvrdila gde se to na njenoj maloj ali slobodoljubivoj teritoriji ovako nešto može naći, i zadužila mnoštvo svojih službenika da po šumama i gorama ove spravice ponosno pronose u potrazi za… (ovde se kao kraj fraze prosto nameće ’izgubljenim vremenom’, ali neee) tim specifičnim čudnovatim materijama.

Eureka!
Nađoše ih, i to na iznenađujućem broju mesta…
Možebiti da ste čuli za najveće od njih - Gabrovnicu na Staroj planini? Ali to je neka druga priča, pa se ovde neću njome baviti...

Ovde sad nastupa teorija zavere ;)
’Reče mi jednom jedan čoek’ da je i na Bukulji takođe bilo iskopavanja, i da postoji okno rudnika gde je pronađeno da ima i uranijuma i plutonijuma. Recimo nekih desetinu godina nakon tog nalaza, doneta je odluka da se ono potopi, pa je napravljen projekat vodosnabdevanja koji je to veoma zgodno obavio…

Ma nebre, voda nije štetna za piće, radioaktivnost nije dovoljno velika za to, a lekovite banjske vode ionako prirodno sadrže taj maleni i neškodljivi ’twist’ – zato i imaju lekovita svojstva.

Ima li sa tim nekakve veze što je u jezeru, u svoje vreme, upecana neka rekordna štuka od 20 kila… :confusion-shrug:

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 29 Jun 2020, 15:55 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Dosta zafrkancije, sad ćemo ozbiljski :D , sledeća atrakcija, zvezda našeg programa:

Planina Bukulja

Wiki ima prilično šturi tekst -
Bukulja je planina u Šumadiji, u čijem podnožju se nalaze Aranđelovac i Bukovička banja, a njen najviši vrh je visok 696 metara. Ona je vulkanskog porekla, što dokazuje prisustvo granitnih stena koje u sebi sadrže specifičnu kombinaciju minerala. Obrasla je bukovom, grabovom i hrastovom šumom, a naziv planine potiče od reči bukulj – deminutiva slovenske reči buk. Obrasla je bukovom, grabovom i hrastovom šumom.


Nije ovo baš inspirativno...

Ako želite da osetite ovu planinu, a isto važi i za sve ostale planine, dobro je bar malo se slobodno prošetati po njoj.
Tako možete i da je udahnete, pogledate izbliza, osetite pod stopalima, pod rukama... Drugačije je, znate
Razmena energije direktnija, daleko ličnija

Za one koji žele - postoje staze iz Aranđelovačkog parka, i sa Garaškog jezera.
Mi smo odabrali uspon sa jezera a spust u park.

Visinska razlika od jezera je oko 300m, a dužina staze 5,2km, što zajedno čini nešto jače od dva sata laganog hoda.

Na sam vrh planine nije moguće doći, jer se tu nalazi izvesni objekat zatvorenog tipa – da li meteo-stanica ili vojni objekat, svejedno je nepristupačan. Može se do kapije.

Ispod ove parcele tj objekta nalazi se dom aranđelovačkog planinarskog društva ’Bukulja’, i još jedan ugostiteljski objekat koji je trenutno u završetku radova oko proširenja kapaciteta.

Prostor je lepo uređen, a na istaknutoj ivici ove zaravni napravljen je vidikovac. Pošto je šuma lepo gusta i drveće visoko, da bi opravdao taj svoj naziv vidikovac je podignut nekih 5 spratova tj. 19m uvis.
Tačnije, vidikovac je jedna siva, kockasta, betonska struktura sa terasama na raznim visinama. Na vrhu je plato-terasa sa čak montiranim jednim ’teleskopom’ kojim se može zumirati naokolo… ako stignete na red od ostale dece :lol:

Estetika=0, ali funkcionalnost=10
Evo tog pogleda...
Slika

Slika

A na drugu stranu vide se: ispod broja 1 Kosmaj, a 2 je Avala, jedva vidljiva na slici, iako ljudsko oko sasvim lako fokusira njen prepoznatljivi oblik na obzoru...
Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 29 Jun 2020, 16:09 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Evo i nekoliko fotki tog uspona, nemam ih mnogo jer sam više uživala i razgledala naokolo nego što sam mislila o dokumentovanju, ali ipak…

Slika

Slika

Slika


Slika


Slika


„Sine Lane, sve su pečurke jestive, al’ neke samo jedared!“
Slika

Slika


Usput srećemo i 'ogrevnu konjicu', koja izvlači drvo...
Slika

Slika


...pretvarajući ovo:
Slika

... u ovo
Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 29 Jun 2020, 16:14 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Ok, hoćemo li dole?

Slika

Slika

:lol:

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Utorak, 30 Jun 2020, 12:20 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Spust sa planine nije ovim ludim strminama, već obeleženom stazom koja izlazi kod hotela Izvor.

Slika

Slika


Kao što pomenuh, ručali smo u jednom od tih restorana na padini u ’predgrađu’. Ne znam koji jeste bio, ali nije ona Kačara na Bukulji – svrnuli smo i tamo, ali je to mesto zatvoreno i sad ima lanac preko ulaza na kome stoji obaveštenje da je to privatni posed…

Dakle – sišli dole do grada i malo se promuvali i posedeli u parku, srknuli malo kisele vode sa izvora, maznuli poneki sladoled…

Slika

Slika

Slika

Za kraj ovog prikaza – najlepša skulptura sa glavne parkovske štrafte: Krug života.
Slika

Ok, ok, liči na Milenijumskog sokola, nije da ne liči… :lol:

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 9 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je prisutan

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  

Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Putovanja u srcu © 2014-2019.