Na sugestiju jednog kolege (drug član) prenosim vam neke od ideja za aktivan vikend u Srbiji, odnosno utiske sa mojih obilazaka:
Stara Planina Na ovom lokalitetu bio sam više puta i svaku posetu krunisao usponom na Midžor (2169m), kao najviši vrh u Srbiji, ako se izuzme teže dostupna Đeravica na KiM.
Ono što predlažem, a probao sam, su sledeće varijante kampovanja i pešačenja:1.Kamp u blizini hotela Babin Zub i planinarskog doma. Oba objekta se nalaze pod samim Babinim Zubom. S obzirom da sam se juče vratio sa još jednog boravka na Staroj Planini konstatujem da hotel Babin Zub ne radi do oktobra. Smeštaj u planinarskom domu (odmah pored) staje 1.000,00 RSD po osobi. Doručak je 200,00 RSD. Sobe su jednostavne, izuzetno čiste, svaka ima svoje kupatilo i TV. Ima dvokrevetnih, trokrevetnih i četvorokrevetnih. Planinarskim domom gazduje planinarsko društvo Knjaževac, pa njih i treba kontaktirati radi eventualnih rezervacija. Ove detalje iznosim za sve one koji izbegavaju šator, a šator, čak i san pod vedrim nebom (ako vreme dozvoljava) su po meni najbolji način da se "udahne" priroda. Inače, obrok, piće i toalet možete slobodno konzumirati u planinarskom domu i ako ne koristite uslugu noćenja.
Idealna mesta za razvlačenje šatora možete pronaći već na 200-300 metara od Babinog Zuba, ka Midžoru. Kod žičare već postoje uređeni prostori (drveni letnjikovci, klupe, stolovi, korpe za otpatke, ložišta...), a fino je ulogoriti se i stotinak metara dalje posle razdvajanja staze za Midžur i Topli Do.
Do Babinog Zuba inače dolazim Autoputem, pa onda Svrljig - Knjaževac - Kalna - Babin Zub. Direktan put Svrljig - Kalna treba izbeći jer je u jako lošem stanju. Isto se odnosi i na trasu Autoput - Paraćin - Boljevac - Knjaževac jer relacija od Boljevca do Knjaževca je očajna.
2.Kamp sa prilaskom planini iz Toplog Dola. Do Toplog Dola se dolazi sa pirotske strane i to je malo (na žalost i staro) selo u podnožju Stare Planine. Meštani gostoljubivi i nije isključeno da budete posluženi pirotskim specijalitetima (kačkavalj i peglana kobasica) Tu se može ostaviti automobil, razviti kamperska oprema, a ujutru rano krenuti put Midžora grebenom. Kraća pauza na Midžoru (sa pogledom koji puca daleko u Bugarsku), duža na Babinom Zubu za ručak, eventualno neko piće u domu i onda sledi povratak seoskim putem za Topli Do. Ova varijanta je u šetačkom smislu zahtevnija, ali ne i preterano. Mislim i da postoji gps trek na sajtu stazeibogaze.info
3.Malo džipijada, malo kampovanje, malo pentranje... Isto iz pravca Toplog Dola. Normalnim automobilom se ne može proći putem Topli Do - Babin Zub, ali bi zato Lada Niva savršeno odradila posao. Tu deonicu sam prošao Jetijem, ali to ne bih ponovio jer je u par navrata bilo baš gusto, odnosno ni Jeti nije bio dovoljno visok, a da ne govorim o tome da mu nedostaje 4x4.
U ovoj varijanti džipom se produži ka Babinom Zubu, malo iznad Toplog Dola i razvije kamp u selu Selište (koje postoji još samo na vojnim kartama). Mi smo odabrali poziciju i nekom starom nivelisanom voćnjaku, odmah po trećem ili četvrtom prelasku reke (potoka) i totalno divlje je bilo spavati uz šum planinske vode koja se lomi o stenje.
Sutra dan bi valjalo izaći džipom na Babin Zub, razviti šatore ponovo, popeti se na Midžor i vratiti se na roštilj u kamp. Naše iskustvo po ovoj varijanti je malo odstupilo od plana, ali više o tome u nastavku.
Topli Do - Midžur (kolima i peške - mešano)
19.10.2012. Marko Vujnović (burazer), Dragan Horvat (zet), Aleksandar Jerković (Bear Grylls) i moja malenkost krenuli smo da sebi upriličimo vikend na Staroj Planini. Prvobitan plan je bio da se ulogorimo negde u Toplom Dolu (pirotska strana), u subotu ujutru izađemo na Midžor i u nedelju se do polaska razvlačimo po Babinom Zubu. Naravno ispalo je drugačije
Dan prvi: U Topli Do smo stigli kasno, iza ponoći, doduše nekoliko puta smo u podnožju Stare Planine stajali i uzdisali između neverovatno zvezdanog neba, divljine i huka planinskih potoka.
Kamp nismo postavili u Toplom Dolu, već u Selištu, preko koga je trebao da vodi zemljani put do Babinog Zuba. U stvari i selište je prema matoroj vojnoj karti trebalo da postoji, ali smo otkrili da od njega (barem na našoj stazi) postoje samo napuštenih par kuća koje su u potpunosti sakrivene u vegetaciji. Nalili smo se nekom rakijom oko 1 iza ponoći, kada smo postavili šator, čisto da nam bude toplije (temperatura u toku noći je pala na -2) i spavali dok nas nije probudio pred zoru neki marsovac, drvokradica, sa fapom usled nedođije. Baš smo se istripovali šta se to dešava kad je krenulo da brunda.
Dan drugi: Glava nam je svima pucala od one rakije sinoć i tog dana smo se sa autom (ali uglavnom peške) pored mnoštva prepreka jedva dovukli do Babinog Zuba.
A kad kažem prepreke:
E tu smo se poizvaljivali i kuntali malo, dok je Sale spremao čorbicu od zelja, kopriva i kozijeg sira. Različite lekovite aktivnosti su obeležile dan.
Solarno eksponiranje:
Prirodna kuhinja:
Glava nas je pustila tek predveče kad smo bol izbili pivom u restoranu hotela Babin Zub. S obzirom da smo se prethodnu noć pokočili od hladnoće, svi osim Jerkovića smo prenoćili u istom hotelu.
(Hint) Nikad u prirodi ne idite na spavanje gladni jer neće imati šta da vas greje tokom noći. Vreće (ili ćebad) služe samo da zadrže toplotu koje vaše telo proizvodi. Noć koja je nas pokočila suštinski i nije bila hladna, već smo tog dana poslednji put jeli oko 14:00, a legli 11 sati kasnije na prazan stomak + alkohol.
Babin Zub na zalasku sunca:
Rtanj u daljini:
Dan treći: Ovaj dan je obeležen zakasnelim, ali u potpunosti uspešnim usponom na Midžor (2.169m). Blaga silueta krova preostale Srbije prosto zove na uspon i od vas ne traži nikakvu posebnu veštinu za to:
Vreme je bilo sjajno i dosta šetača, hajkera i penjača nam je pravilo društvo na vrhu. Na vrhu su se našle i neke kikotave cice, kojima su BG splavovi ipak prirodnije okruženje, a došle su sa Mišelin ekipom na džipijadu.
Osvojen vrh:
Ekipa i Bugarska u pozadini:
Trenutak predaha:
Utisci: Nepregledna divljina, prosto se oseća moć prirode, odlično vreme, lepota, puno pozitivnih ljudi u šetnjama ka vrhu Midžor, ledeno kampovanje, polu prirodna hrana, sjajan vikend i totalno pune baterije.
Pogled na prostranstva u silasku (poseća malo na predele iz Tolkinovih romana):