Slučajno sam juče primetio da mi nedostaje još jedan post do okruglog broja postova. Razmišljao sam danas o putovanjima o kojima nisam do sada pisao pa mi pade napamet da napišem po koju reč o gradu u kojem sam rođen. Kako obično biva iz mnogih gradova u kojima sam bio po jedan dan imam stotinu slika, a iz Jagodine tek nekoliko.
Jagodina se prvi put pominje 1399. godine u pismu kneginje Milice i njenih sinova Stevana i Vuka dubrovačkim trgovcima da na dan jahanja od Smedereva postoji han u kome mogu prespavati. Za 6 vekova postojanja grad je imao 3 imena: Jagodna, Jagodina i Svetozarevo. Po legendi grad je dobio ime po lepoj krčmarici Jagodi koja je preko dana služila goste, a noću sa 40 razbojnika napadala i pljačkala karavane. Iako su mnogi mladići bili zaljubljeni u Jagodu i njen osmeh ona ih je sve odbijala. Prilikom jednog prepada na karavan ugledala je mladića pred kojim je zadrhtala razbojnička ruka. Poštedela je živote ljudi u karavanu pod uslovom da mladić provede noć sa njom. U toku noći han u koji ga je povela je izgoreo. Po jednoj verziji legende han su zapalili besni razbojnici koji su ostali bez plena, a po drugoj ljudi iz karavana su se vratili sa vojskom. U svakom slučaju noću se gradom čuo smeh lepe krčmarici sve dok njegovo ime nije promenjeno u Jagodna. 1946 grad je promenio ime u Svetozarevo po socijalisti Svetozaru Markoviću. Ime je vraćeno 90-tih godina prošlog veka. (Tako je meni zapala sudbina da sam rođen u zemlji koja više ne postoji i u gradu koji više ne postoji). Arheološki podaci govore o ljudskim naseobinama na ovim prostorima starim i 35000 godina. Danas je Jagodina središte i najveći grad Pomoravskog okruga, nalazi se na auto-putu skoro na polovini između Beograda i Niša.
Verovatno najveći progres u proteklom veku Jagodina je doživljavala sa rastom Industrije kablova. Uspešnija preduzeća su bila još i industrija mesa Juhor, pivara, Minel, konfekcija Resava... Nažalost danas uspešno radi samo Juhor, a privreda grada deli sudbinu cele države.
Poznatiji Jagodinci ili oni koji su živeli i stvarali u Jagodini su recimo u istoriji hajduk Veljko Petrović, Koča Anđelković, Kučuk Alija, u kulturi pesnik i slikar Đura Jakšić, pesnik Jara Labud, u sportu fudbaleri Zvonko Milojević i Jovica Nikolić, strelci i olimpijski šampioni Goran i Ivana Maksimović.
Iako su prve asocijacije na Jagodinu vama verovatne neke druge institucije moja omiljena je
Muzej naivne umetnosti. Osnovan je 1960. godine, najpre pod nazivom Galerija samoukih likovnih umetnika. Od 1985. Muzej nosi naziv Muzej naivne umetnosti koji je 2007. godine dopunjen u Muzej naivne i marginalne umetnosti. Zgrada muzeja, u samom centru grada u parku, datira iz 1929. godine i pod zaštitom je Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Ova autentična zgrada restaurisana je i za potrebe Muzeja adaptirana i prilagođena uslovima potrebnim za rad muzejske ustanove. Mladenci se obavezno slikaju na stepenicama muzeja.
Iako u centru grada postoji mali park sa igralištem za decu omiljeno izletište Jagodinaca je
Đurđevo brdo ili
Aračlijski potok. To je bilo porodično imanje koje je 1902. godine gradu poklonio na trajno korišćenje Stevan Ivanović u znak sećanja na svog oca poznatog kao Tasa Aračlija. Nadimak Aračlija dobio je jer je godinama skupljao porez (harač ili 'arač) od srpskih Cigana i sa njima učestvovao u srpsko-mađarskom sukobu 1848. i 1849. godine u Vojvodini. Imanje Ivanovića na Đurđevom brdu danas je park i omiljeno šetalište Jagodinaca koji su na samom ulazu podigli spomen-česmu kao sećanje na dobrotvorni gest Tase Aračlije i njegovih naslednika.
Park / izletište Aračlijski potok sastoji se iz nekoliko terasa. Na najnižem nivou nalazi se šetalište sa klupama, dečije igralište, restoran, letnja pozornica i odskoro veštački vodopad. Na višim terasama nalaze se venjaci sa ozidanim roštiljima. To je tradicionalno mesto održavanja prvomajskih uranaka, mesto na koje se ide posle žurki ili mature i verovatno mesto na kojima se većina Jagodinaca prvi put poljubilo.
Na samom ulazu u park poslednjih desetak godina postoji
Aqua park. Nisam baš redovni posetilac ali pored olimpijskog bazena znam da postoji i bazen za decu, gusarski brod i nekoliko bazena sa različitim toboganima. Cena karte je 500din za odrasle i 300din za decu. Nisu baš strogi na ulazu pa možete da unesete i nešto za hranu i piće. Ležaljke se dodatno plaćaju. Moj dobar drug je u rukovodećoj strukturi parka i tvrdi da se sve mere za dezinfekciju maksimalno poštuju i da nikada na uzorkovanju vode nije bilo neispravnosti. Postoji nekoliko kafića, sanduka sa sladoledom i sl.
Odmah uz aqua park nalazi se i
Muzej voštanih figura. Simpatična ideja mada prve figure i nisu baš verodostojne, a prepoznaćete koja je poslednja napravljena i ona je stvarno profi.
U ovoj zoni nalazi se i
Šoping centar Vivo sa stotinak lokala sa poznatijim brendovima (Springfild, Legend, C&A, Home Centar, Extreme intimo, Newyorker...sportskim Planeta, Sportvision, Nike... knjižarama Laguna, Vulkan, restoranima i kafićima i ...).
U neposrednoj blizini je i
Zoološki vrt Tigar sa 50-ak životinjskih vrsta.
U blizini Jagodine nalaze se i zanimljivi lokaliteti kao što su manastiri Ravanica, Manasija, Kalenić, Jošanica, vinarije Temet i Cilić, Resavska pećina ili Lisine...
Obećavam da ću ovaj post da dopunjavam