Pokusacu da vam docaram kako je Novi Sad izgledao nekada a kako sada
Novi Sad se nalazi, na obali Dunava, u podnožju Fruške gore. U spisima se prvi put spominje 1694. godine. Ima relativno kratku istoriju, ali i zanimljivu prošlost, koja obuhvata brojne narode i kulture jer su se na ovom mestu sučeljavale kulture Istoka i Zapada, pa su ovde utočište našle brojne etničke i verske grupe. Ovaj prostor su naseljavali i posećivali mnogi narodi.
Istorija Novog Sada usko je povezana sa izgradnjom Petrovaradinske tvrđave.
Prvu tvrđavu na petrovaradinskoj steni su podigli Rimljani, zatim su je obnovili Mađari, a kasnije su je preuzeli Turci. U 17. veku, nakon proterivanja Turaka, Austrougarski vladari su počeli gradnju mostobrana na levoj, močvarnoj strani Dunava, naspram tvrđave. Oko tvrđave spontano nastaje naselje trgovaca, zanatlija i vojnika koje je prvo nazvano Racko (Srpsko) selo, dok je kasnije nosilo naziv Petrovaradinski šanac. Nakon ratova, početkom 18. veka, kada se naselje uvećalo, građani su uspeli da od carice Marije Terezije izdejstvuju (otkupe) status slobodnog kraljevskog grada, pod imenom Novi Sad. Tako Novi Sad nosi status grada od 1. februara 1748. godine.
Tokom većeg dela 18. i 19. veka Novi Sad je bio središte kulturnog, političkog i društvenog života celokupnog srpskog naroda, koji tada nije imao sopstvenu državu, a prema podacima iz prve polovine 19. veka, ovo je bio i najveći grad nastanjen Srbima (Oko 1820. godine Novi Sad je imao oko 20.000 stanovnika, od kojih su oko dve trećine bili Srbi, a današnji najveći srpski grad, Beograd, nije dostigao približan broj stanovnika pre 1853. godine). Zbog svog kulturnog i političkog uticaja, Novi Sad je postao poznat kao Srpska Atina.
Tokom Revolucije iz 1848/49. godine, Novi Sad se nalazio u sastavu proklamovane Srpske Vojvodine, srpske autonomne oblasti u okviru Habzburške monarhije. Sve do završetka I svetskog rata, Novi Sad se nalazio u sklopu raznoraznih pokrajina i županija pod okriljem Habzburške Ugarske. 1918. godine, proglašeno je Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca u čijem sastavu se našao i Novi Sad.
Današnji Trg slobode – oko 1910.god.
Jevrejska ulica
Današnji centar grada
Centar, druga decenija XX veka
Posle Aprilskog rata 1941. godine, Kraljevinu Jugoslaviju su okupirale i podelile Sile osovine. Novi Sad, kao i cela Bačka, anektiran je od strane Hortijeve Mađarske, dok je Srem sa Petrovaradinom pripojen Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Nakon II svetskog rata, 22. oktobra 1944. godine, okupator je napustio Novi Sad, a 23. oktobra grad su oslobodile partizanske jedinice iz Srema i Bačke, čime se Novi Sad ponovo našao u okviru nove socijalističke Jugoslavije. Od 1945. godine Novi Sad je glavni grad Autonomne Pokrajine Vojvodine.
Pogled niz današnju Ulicu Modene, 1948. god.