Posle podne je Hironovo!
Obišli smo nekoliko antikvarnica. Hiron je poneo neku staru austrougarsku mapu sa označenim ratištima u balkamskom ratu, koju je hteo da proda, da bi imao izgovor da kupi nešto novo za svoju kolekciju.
Prvo smo bili u jednoj lepoj antikvarnici sa puno interesantnih starih umetničkih slika i drugih predmeta.
Naravno da smo znali kud treba da idemo, imali smo i mapu grada, ali naravno je i da smo zalutali. Znate kakvi su Madjari što se stranih jezika tiče. Svi govore madjarski. Sreća da smo u jednom prolazu, pa u dvorištu (jer smo kao i uvek išli prečicom, kao svi izvidjači i planinke), naišli na mladiće koji su govorili i engleski i francuski i koji su nas uputili u pravom smeru.
E, nailazimo na bulevar u kom ima puno staretinarnica. Hiron je obavio posao sa mapom, kupio ponešto što je oduvek želeo tek posle treće radnje.
Naišli smo i na radnju sa starim gramofonskim pločama.
Dobra stvar je što u tom bulevaru na svakih 30 metara ima klupa za odmor. Bila je prilična vrućina, pa je baš prijao odmor na klupi u hladovini drveća u bulevaru. Kad bi kod nas u bulevar stavili klupe, odmah bi neko sa njih nešto prodavao. Mrzelo nas je da nastavimo do muzeja, bili smo ranije u njemu, koji je bio u istoj ulici gde i antikvarnice.Tek kad smo videli muzej znali smo gde smo trebali da skrenemo!
Gužva u gradu, narod se vraća sa posla, iz metroa kulja masa, vuku kese i žure kući.
Malo dalje, bliže Dunavu, miran kutak ...
Možete iznajmiti bicikl.
Kad je o biciklu reč, sad sam se setila da na palubi broda u zatvorenim delu stoji jedno desetak bicikala koje smo mogli da koristimo. I, što nema nikakve veze sa biciklima, na izlazu stoji držač sa desetak kišobrana!
Polako smo još malo prošetali i opet pored "Matyas Pince" se vratili na brod.
Šta je sad ovo?
Onaj brod kroz kog smo prolazili je otplovio, pa je sad naš brod jedini na tom doku. To smo ovekovečili.